SVAKODNEVNO U 7:30 Izići iz sustava

ČITANJA:

vl.: Ef 4,1-7.11-13;

Ps 19,2-5;

Mt 9,9-13 (SvČ, str. 139.)

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: »Pođi za mnom!« On usta i pođe za njim. Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima. Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: »Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima?«

A on, čuvši to, reče: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Hajdete i proučite što znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači dr. Đurica Pardon:

Poštovani slušatelji, nalazimo se u razdoblju molitve za stvorenja koje je započelo 1. rujna Svjetskim danom molitve za skrb o stvorenom svijetu, a završava na blagdan svetog Franje Asiškog, 4. listopada. Na blagdan svetoga Mateja, apostola i evanđelista, slušamo izvještaj o njegovom pozivu. „Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: »Pođi za mnom!« On usta i pođe za njim.“ Na prvi pogled, jednostavna scena: jedan pogled, jedan poziv, jedan odgovor.

Međutim, mjesto na kojem se događa poziv sve mijenja. Matej sjedi u carinarnici. Sjedi za stolom sustava koji ubire porez za rimsku vlast. Bio je mali čovjek unutar velikoga državnog aparata koji je živio od oporezivanja. Zato biti carinik nije tek običan posao. Bilo je to vrlo nepopularno i omraženo zanimanje. Matej je bio dio državnog sustava koji je mnogima nanosio nepravdu, uzimao novac i ubirao namete od svoga naroda u ime rimskih okupatora. On je maleni kotačić velikog nepravednog sustava koji je nanosio velika zla cijelom svijetu, a napose njegovom narodu. No, Isus ne kaže Mateju da bude bolji čovjek, da ostane unutar tog sustava, ali da bude malo pravedniji, malo blaži, malo pošteniji. Nego mu kaže: ustani, iziđi iz sustava!

Matej ustaje od carinarnice i ubrzo ga vidimo za drugim stolom. U kući je, okružen carinicima i grešnicima, za stolom s Isusom i njegovim učenicima. Stol sustava koji uzima mijenja se u stol zajedništva na kojemu se dijeli. Stol na kojem se zbraja koliko treba uzeti, zamijenjen je stolom na kojem se prepoznaje koliko je primljeno. Stol otimanja i sebičnosti, Matej je zamijenio stolom zajedništva i zahvalnosti.

I nas, Isusove sljedbenike današnjeg doba, upravo ta promjena Matejevog života trebala bi „ubosti u uši“. I mi živimo unutar velikih sustava. Velike trgovine, velike industrije, velike banke, velike prehrambene kompanije, velike poljoprivredne korporacije i različiti veliki gospodarski sustavi oblikuju naš život. Mi smo u njima mali ljudi. Netko radi u velikoj tvrtki, netko u proizvodnji, netko u trgovini, netko u državnoj administraciji. Većina ljudi jednostavno radi svoj posao i ne primjećuje koliko ti veliki sustavi mogu nanositi veliku štetu i nama osobno i našem narodu.

Veliki sustavi, često neprimjetno i potiho, mogu dugoročno iskorištavati ljude, iscrpljivati zemlju, zagađivati vodu, skrivati smeće i otpad, uništavati tlo i proizvoditi više nego što je potrebno samo zato da bi se više prodalo i zaradilo. A čovjek koji radi unutar sustava često vidi samo svoj mali dio i kaže: „Ja samo radim svoj posao.“

Zato je važno prepoznati moralnu vrijednost sustava u kojemu radimo i kojemu pripadamo. Istina je da ne možemo promijeniti sve. Ali možemo odlučiti što ćemo podržavati. Ako netko radi u velikoj prehrambenoj kompaniji, ne mora kupovati sve što ona proizvodi. Ako tko radi u trgovini, ne mora vjerovati svakoj reklami. Kada nešto kupujemo, svojim novcem podržavamo određeni način proizvodnje i određeni način odnosa prema ljudima i zemlji. Svaki put kada nešto kupujemo, svaki put kad nešto koristimo mi zapravo sjedamo za stol onoga koji je te proizvode napravio i hranimo se onim idejama i osjećajima s kojima su oni načinjeni i proizvedeni. Uvijek je važno postaviti si pitanje: čiji stol hranimo svojim radom, svojim umijećima i svojim novcem?

Iako mali, mi ipak možemo odlučiti za koji stol ćemo sjesti i s kime ćemo dijeliti svoj život. Možemo podržavati sustave koji od zemlje uzimaju sve više, a čovjeku daju sve manje. No, isto tako, možemo tražiti mjesto za drukčiji stolom. Možemo sjesti za stol malog obrtnika i proizvođača, za stol obiteljskog gospodarstva koja obrađuje zemlju, za stol muškarca i žene koji svojim rukama proizvode hranu i ono od čega živimo. Možemo sjesti za stol tuđe zemlje ili za stol svoje domovine.

Isus na kraju kaže: „Milosrđe mi je milo, a ne žrtva.“ Milosrđe nije sažaljenje i pružanje milostinje. Milosrđe nije osobna pobožnost nego djelo za obnovu cijelog naroda. Milosrđe je sposobnost vidjeti čovjeka kojega veliki sustav čini nevidljivim. Vidjeti seljaka iza kruha. Vidjeti radnika iza proizvoda. Vidjeti zemlju iza hrane. Ne zatvarati oči pred nepravdom, ne hraniti bezdušne sustave, podržavati ljude koji obrađuju zemlju s poštovanjem, birati hranu „natopljenu ljubavlju“, a ne samo onu s niskom cijenom.

Po primjeru Mateja carinika i na nama je red da danas ustanemo i pođemo za Isusom, sjednemo za stol koji on priređuje. Sjedenje za Isusovim stolom daje nam hrabrost da, poput Mateja, ustanemo gdje treba ustati, promijenimo ono što možemo promijeniti i stanemo uz one koji s ljubavlju priređuju gozbu života. Izabiranje njegova stola omogućuje nam da svojim novcem, svojim radom, svojim šutnjama i svojim izborima ne hranimo sustave koji uništavaju ljude i zemlju. Isus nas ne poziva da budemo samo „dobri ljudi“ u lošim sustavima, nego da ustanemo od stolova koji ubijaju život i sjednemo za stol na kojem se život prima kao dar i dijeli kao blagoslov. Onaj tko ide za Isusom, ne mijenja samo svoje srce, nego cijelo društvo – stol za kojim sjedi i za kojim se hrani.

Gospodine, pomozi nam da slijedeći tvoj poziv sjednemo za stol gozbe koju svakoga dana priređuju mali ljudi svojim radom i ljubavlju prema svojoj domovini.