Budi dio naše mreže

SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Vjenceslav Janjić: Čovjekovo najveće promaknuće je biti Isusov učenik

/ sd

ČITANJA:

Pnz 4,32-34.39-40;

Ps 33,4-6.9.18-20.22;

Rim 8,14-17;

Mt 28,16-20

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori:

»Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!

I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.«

Riječ Božju tumači fra Vjenceslav Janjić:

Blagdan Presvetoga Trojstva progovara nam o najdubljem Otajstvu naše vjere, o Trojedinom Bogu. Jedan Bog u tri Božanske osobe najizrazitija je kršćanska značajka poimanja Boga. No, do toga se ljudski um sam nikada ne bi vinuo. Isus nam u evanđelju govori o Bogu kao jednomu, a u isto vrijeme Boga naziva Ocem, a sebe Sinom Božjim. U taj govor o Ocu i Sinu na drugim mjestima Isus spominje i Trećega, Duha Svetoga kojega obećava svojim apostolima, svojoj Crkvi kao Tješitelja i Branitelja. I sada kad nam je to Isus objavio, mi znamo da Bog premašuje sve naše mogućnosti da ga izrazimo. Mi ga nekako dohvaćamo svojim izrazima, ali ga ne možemo nikada do kraja shvatiti. Drugim riječima, ono što znamo o Bogu uglavnom jest ono što on nije. Nebesa nad nebesima ne mogu te obuhvatiti kazao je u svojoj divnoj molitvi kralj Salamon.

U današnjem evanđelju Isus se predstavlja kao Opunomoćenik Boga Oca; njegov je svemir, njegov je svijet, njegovo je nebo i zemlja. Dakle, i mi smo njegovi. Stoga Isus i upućuje svoje poslanje učenicima. Isus cijeli svijet i svaki kutak svijeta, cijelo čovječanstvo i svakog čovjeka predaje njihovoj marljivosti i ljubavi da svi postanu učenici Isusovi. Biti učenik Isusov, to je najveće promaknuće čovjekovo. Po sakramentu krštenja svi smo mi uronjeni u zajedništvo Trojedinog Boga, Oca i Sina i Duha Svetoga. I upravo iz tog otajstva presvetoga Trojstva, rađa se Crkva.

Svetkovina Presvetoga Trojstva objavljuje nam Boga kao zajedništvo. Kristova Crkva, ponajprije je zajednica vjernika. U Crkvi vlada jednakopravnost u poslanju i dostojanstvu svih, Bogu posvećenih osoba i vjernika. Svi smo pozvani izgrađivati crkveno zajedništvo mišlju, vjerom i praktičnim pothvatima. U takvoj zajednici svakako posebno mjesto zauzimaju ljubav i suradnja. Možemo zaključiti kako je zajedništvo Crkve slika i odraz Presvetoga Trojstva na zemlji. Promatrajući Presveto Trojstvo molitvom i kontemplacijom, vidimo da je u njemu svaka osoba za drugu. U Presvetom Trojstvu nema sebičnosti. Svaka ovisi o drugoj i posve je otvorena za drugu osobu. Ako pomislimo da je Bog stvorio muškarca i ženu, jedno za drugo – na svoju sliku i priliku – da žive upravo jedno za drugo, onda možemo bolje shvatiti kakve posljedice ima taj nauk za obitelj i za ljubav bračnih parova. To onda opravdava i razlog zbog kojeg postojimo, a to je da naš pogled upiremo uvijek prema gore, prema Bogu. Istinsko zajedništvo dakle, dolazi od Presvetog Trojstva i ostvaruje se u svim ljudskim oblicima od bračnih parova do cijelog ljudskog roda. Bog nam, objavljujući sebe kao Trojstvo, progovara i koji je onda konačni smisao i put čovjeka. To je put zajedništva.

Danas živimo u svijetu koji na sve moguće načine zapravo razjedinjuje ljude. Mediji nezaustavljivo razaraju ne samo obitelji i pojedinca, već i moral i svaku drugu vrednotu. Ljudi su danas, otuđeni ne samo jedni od drugih, već se suvremeni čovjek sam od sebe otuđio. Postoje u ovom našem svijetu razne interesne skupine i pojedinci kojima takvo stanje itekako odgovara. Postoje oni kojima odgovara raseljenost naroda, rastrganost obitelji, zaboravljeni običaji, oslabljena vjera, obitelji s jednim ili eventualno dvoje djece i na koncu čovjek koji živi samo da bi za sitan novac radio. Na žalost često se Europska Unija i ulazak u tu zajednicu naroda svodi isključivo na političke i ekonomske razloge, a zaboravlja se malog čovjeka. Pa se onda i gradi na krivim temeljima – bez Boga. Suvremeni stil i mentalitet života uvelike, dakle pogoduje gubljenju osjećaja za tradiciju, za vrednote, za gubitak identiteta, posebno malih naroda.

No, na današnju svetkovinu, čuli smo u evanđelju, Isus dajući i nama poslanje, zapravo nas šalje da budemo subjekti koji će svojim životom graditi ovaj svijet. Današnja svetkovina podsjeća nas na ono dostojanstvo koje kao ljudi imamo u Bogu. Bog nas je želio različite. Bog je stvorio mnoge narode. Naš hrvatski narod ima milosno iskustvo Božjeg vodstva i Božje blizine. Ta, tko je naš narod sabirao i okupljao kroz trinaest stoljeća bez vlastite države, tko, ako ne Dobri Bog po svojoj Crkvi.

Objavljujući nam zajedništvo Presvetog Trojstva, Bog zapravo poziva nas na to isto zajedništvo s njim i jednih s drugima. Molimo da se nikada ne udaljimo od Boga! Neka po slavlju euharistije Bog Otac i Sin i Duh Sveti budu izvor našeg zajedništva i uvijek blagoslivljaju naš život. Amen!

Fra Vjenceslav Janjić, župnik i gvardijan Franjevačkog samostana u Cerniku.

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja