Budi dio naše mreže

SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Tomislav Šanko: O Bogu zna više onaj koji se u svojoj patnji zna susresti s Božjom boli

/ sd

ČITANJA:

Iz 42,1-7;

Ps 27,1-3.13-14;

Iv 12,1-11

Tekst evanđelja:

Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti.

Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: »Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?« To ne reče zbog toga što mu bijaše do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo. Nato Isus odvrati: »Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek!«

Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa.

Riječ Božju tumači fra Tomislav Šanko:

Evanđelje koje nas uvodi u ovaj sveti Veliki tjedan kao da nam već na početku želi dati ključ kojim ćemo odškrinuti vrata na koja ulazimo. Tekst nas stoga vodi na putovanje od našeg do Božjeg pogleda, od našeg gledanja do gledanja stvarnosti kako je Bog vidi. Evanđelist Ivan voli pisati na dvije razine te nam je poznata takozvana Ivanovska ili Ivanova ironija gdje ono bitno ostaje skriveno velikima i mudrima, a otkriva se malenima i poniznima, što ćemo doživjeti i u današnjem Evanđelju.

Isus dolazi u Betaniju. Riječi “Betanija” bibličari pridaju dva osnovna značenja. Iz hebrejskog, značenje riječi Betanija je mjesto smokvina drveća, a iz aramejskog, ta riječ poprima značenje mjesta boli. I jedno i drugo nagovještava posebnost ovog mjesta. Stablo smokve je za židove imalo duboki duhovni značaj rajskog Drveta Spoznaje. Kada Isus izražava pohvalu za Natanaela onda on zaključuje da ga je vidio još dok je Natanael bio pod smokvom – Drvetom Znanja ili na mjestu gdje se naučavala duhovna spoznaja. Svakako ono što nam može pomoći da dublje uđemo u ovaj tekst koji slijedi bila bi poveznica između oba značenja – istinske spoznaje i iskustva boli. Istinsko spoznavanje Boga ide kroz iskustvo boli, kroz iskustvo križa. O Bogu zna više onaj koji se u svojoj patnji zna susresti s Božjom boli.

Na ovo mjesto ulazi Marija koja vrši obred pomazanja Gospodinovih nogu. Marija istinski ljubi Gospodina i ta ljubav daje joj da ženskom intuicijom osjeti Gospodinovu bol i ono prema čemu On ide. Ona ga osjeća iznutra. Osjeća njegovu bol i zato bolje spoznaje. Ovdje se možemo osvrnuti na naše osobno iskustvo spoznaje Boga kroz ono što smo mi propatili. Lijepo je pisac poslanice Hebrejima napisao na jednom mjestu za Isusa: Iz onoga što prepati nauči slušati. Mogli bi slobodno nadodati: nauči ljubiti. Istinska spoznaja Boga nije u idejama koje sam o Njemu naučio već u boli koju sam s Njim podijelio. Jedino iskustvo onoga što sam zajedno prošao sa svojim Bogom istinski mijenja čovjeka i njegovo srce.

Zato Marija zna što treba činiti. Njen čin nije produkt ljudske mudrosti i mozganja već proizlazi iz susreta s Isusovom boli. Zato njen čin pogađa u srce. Ljubi i čini što hoćeš, rekao je na jednom mjestu sv. Augustin i mislim da bi se ta njegova izjava ovdje s pravom mogla staviti.

Marija čini nešto što stvarno može izgledati kao rastrošnost. Vrijednost te skupocjene nardove tečnosti se procjenjivala na jednogodišnju plaću jednog nadničara. Ako bi to pokušali preračunati u današnje prilike u kojima živimo tada bi se radilo od otprilike četrdeset do šezdeset tisuća kuna!!! Jasna nam je stoga reakcija Jude.

Marija izlijeva cijelu libru prave nardove pomasti. I prostorija se ispunjava mirisom. Dolaze mi ovdje napamet riječi svetoga Pavla koji nas kršćane u poslanici Korinćanima uspoređuje s Božjim miomirisom! Tvoj život postaje mirisan onda kada je tvoja mjera ljubavi Isusova mjera, mjera besplatnosti, mjera svetog rasipanja. Jer ljubav kojoj nas je Isus učio nije ljubav na mjeru. Samo takva ljubav može otvoriti ljudsko srce. Samo onaj koji ljubi ne gledajući što će od toga dobiti pogađa strune Isusove ljubavi i s njom se sjedinjuje. Onaj koji prvi traži oprost, onaj koji prvi prašta, onaj koji na zlo odgovara dobrom, koji pokriva, a ne otkriva tuđu bijedu; onaj koji razumije tuđu slabost, onaj koji je spor na srdžbu; onaj koji se nada… Takva ljubav nije razumljiva logici ovoga svijeta.

U kontekstu cijeloga teksta sada naslućujemo tu dvostruku razinu na kojoj evanđelist Ivan vodi radnju. Juda ostaje na razini vidljivog, materijalnog i izmiče mu dublje značenje Marijine geste baš zato jer ne osjeća Gospodinovu bol, baš zato jer ne razumije ljubav. Ljubav daje dublji pogled. Mi znamo da kada volimo vidimo više. Čitamo između redova. Pokazuju nam to primjeri tolikih svetaca i svetica koje često njihovi suvremenici nisu mogli razumjeti. Marija kao i sveci prorokuju svojim gestama, ponekad malim činima u kojima znaju ubrati pravi trenutak za ljubav. Mi često kao i Juda oslanjajući se previše na ljudsku logiku koristi ostanemo vani.

Ipak i za nas ima šanse. To vidimo u onome što se dalje događa. Isus blago prekorava Judu: »Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek!«.

Isus ne odustaje niti od Jude, a niti od nas koji prečesto ne shvaćamo ludost Božje ljubavi. Ključna Isusova riječ ovdje je: PUSTI JE! Kao da Isus Judi želi reći: Juda pusti sada ono što ti se čini da shvaćaš i pokušaj bar na trenutak promijeniti svoj pogled, pokušaj pogledati kroz moje srce. Pusti sada svoju ulogu, odmakni se malo od onoga što si naučio i pokušaj biti tu i sada. Uđi u kontakt s mojim siromaštvom pa ćeš dobro vidjeti i ljudsko siromaštvo kada zato bude potreba.

Čini mi se da nam je ovdje Isus dao poduku o tajmingu. Ljubav ima pravi tajming. Kao onaj sluga koji zna izdati hranu u pravo vrijeme. Naglasak je na pravo vrijeme, na tajming. Ljubav ne visi stalno nad onim kojega voli, ali je tu kada treba biti prisutna. Tu je kada se ukaže glad koju treba utažiti. Tu je kada dijete zaplače, tu je kada starica izgubi korak, tu je kada bračnim drugovima ponestane kreativnosti i strpljenja… Marija je imala pravi tajming jer je dolazila iz mjesta posluha Isusove boli…znala je kako nastaniti svoju Betaniju…

Fra Tomislav Šanko, župnik župe sv. Nikole Tavelića u Rijeci

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja