SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Mirko Mišković: Živjeti svoju vjeru u Krista znači živjeti stalno obraćenje

ČITANJA:

1Iv 3,22 – 4,6;

Ps 2,7-8.10-11;

Mt 4,12-17.23-25

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad je Isus čuo da je Ivan predan, povuče se u Galileju. Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji:
»Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, Put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska — narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.«
Otada je Isus počeo propovijedati: »Obratite se, jer približilo se kraljevstvo nebesko!«
I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu.
I glas se o njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazličitijih bolesti i patnja — opsjednute, mjesečare, uzete — i on ih ozdravljaše.
Za njim je pohrlio silan svijet iz Galileje, Dekapola, Jeruzalema, Judeje i Transjordanije.

Riječ Božju tumači fra Mirko Mišković:

Današnji odlomak Matejeva evanđelja, koji liturgija Crkve stavlja pred nas, vraća nas na početke onoga što nazivamo Isusov ministerij, odnosno njegovo javno djelovanje. Nije bez razloga upravo taj tekst danas stavljen pred nas. Božićno vrijeme u liturgiji bismo mogli općenito ocrtati kao vrijeme početaka: u njemu slavimo početak velikoga djela spasenje koje započinje Kristovim utjelovljenjem i rođenjem, a po njegovu vazmenom otajstvu stremi prema svojoj punini o njegovu ponovnom dolasku; u noći Gospodnjega rođenja slušali smo znameniti proslov Ivanova evanđelja koji nas vraća na početak cjelokupne stvarnosti; biblijska čitanja ovih dana upozoravaju nas na istine vjere koje smo primili od početka itd. Tako nas i današnje evanđelje vraća na jedan početak, na onaj početak u kome odzvanjaju Isusove riječi: „Obratite se!“

U Prvome evanđelju Isus svoj javni nastup počinje bremenitom rečenicom: „Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko.“ U ovoj, naoko tako jednostavnoj rečenici, sadržan je zapravo čitav naš vjernički, kršćanski život. Živjeti svoju vjeru u Krista znači živjeti stalno obraćenje, obraćenje ne kao jedan trenutak u životu, nego obraćenje kao životni stav, kao svojevrsnu formu kršćanskoga života. Takav način življenja proizlazi iz činjenice blizine Božjega kraljevstva. Što to znači?

Pogledamo li grčki original teksta, zamijetit ćemo kako naš hrvatski izraz: „Obratite se“, stoji na mjestu grčkoga: „μετανοεῖτε“. Grčki, dakle, original govori o promjeni načina razmišljanja, promjeni mentaliteta. Međutim, Isusova namjera je puno šira od toga: njegov zahtjev na obraćenjem nadovezuje se na proročki, a za proroke je obraćenje potpuna promjena smjera, bezuvjetni povratak savezu s Bogom. Isus nas poziva da svoj život „okrenemo“ za 360° u smjeru Božjega kraljevstva koje je blizu. Božje kraljevstvo zapravo je već došlo, ali još nije ispunjeno u svoj svojoj punini. Kršćanin, živeći svakoga dana u toj životnoj dinamici između ‘već da’ i ‘još ne’ kraljevstva Božjega, živi svoje obraćenje, svoje okretanje Bogu, uvijek iznova, kao uvijek novi zadatak i kao uvijek novi odgovor na Božji poziv.

Obraćenje nas vraća na početak, na izvor, odnosno na Izvor iz kojeg istječe sav život. Živimo svakoga dana tu novost obraćenja i svježinu početaka naše vjere izgrađujući kraljevstvo Božje na zemlji već sada, ali uvijek okrenuti prema njegovom ispunjenju na koncu vremena!

fra Mirko Mišković, TOR, župni vikar u Belišću