SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Mirko Mišković: Oslonimo se na Duha Branitelja

ČITANJA:

Dj 16,22-34;

Ps 138,1-3.7c-8;

Iv 16,5-11

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Sada odlazim k onome koji me posla i nitko me od vas ne pita: ‘Kamo ideš?’ Naprotiv, žalošću se ispunilo vaše srce što vam ovo kazah. No kažem vam istinu: bolje je za vas da ja odem; jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama; ako pak odem, poslat ću ga k vama. A kad on dođe, pokazat će svijetu što je grijeh, što li pravednost, a što osuda: grijeh je što ne vjeruju u mene; pravednost — što odlazim k Ocu i više me ne vidite; a osuda — što je knez ovoga svijeta osuđen.«

Riječ Božju tumači fra Mirko Mišković:

Četvrto evanđelje, „evanđelje ljubljenoga učenika“, donosi nam opširni Isusov govor koji on izriče učenicima u noći svoga pashalnoga predanja. Među mnogobrojnim temama o kojima on, recimo to tako, oporučno progovara učenicima, lako je zapaziti da ih on stalno hrabri, potiče na ustrajnost i vjernost putu na koji su zajedno s njime krenuli. Tada im je očito svima bilo jasno da se jedan dio tog zajedničkoga puta, ili – možda se može bolje reći – jedan način njihova zajedničkoga hoda, uskoro završava. Ta je spoznaja u učenicima probudila žalost, kao sasvim normalnu ljudsku reakciju koju svi osjećamo kada se rastajemo s voljenom osobom, bez obzira radi li se o rastanku na dulje ili kraće vrijeme.

U ovoj pomalo turobnoj atmosferi Isus podsjeća svoje učenike na već prije dano obećanje o dolasku Duha Branitelja koji će onda učenike trajno pratiti na njihovu daljnjem putu. Njihov, dakle, rastanak s Isusom je rastanak posebne vrste: Isus će i dalje s njima biti prisutan na otajstven način upravo po Duhu Branitelju koji će doći na njih. Duh Branitelj će, osim toga, biti i svojevrsni jamac legitimiteta učenika u svijetu jer će tom svijetu jasno pokazati što je grijeh, što je pravednost i što je osuda. Isusova smrt na, u to vrijeme, najsramotniji način, raspinjanjem na križ, svijetu je trebala biti dokazom promašenosti njegovih riječi i djela, a time i uzaludnosti svakoga daljnjega pokušaja njegova nasljedovanja. Međutim, upravo po djelovanju Duha Branitelja taj će se pogled iz temelja promijeniti. Isusova otkupiteljska smrt i njegovo uskrsnuće od mrtvih postalo je temeljnim dokazom njegove potpune ispravnosti i mjestom istinske Božje proslave u svijetu. Stoga je sada sasvim jasno da je svijet u grijehu upravo zbog toga što ne vjeruje u Isusa Krista, zbog toga što u odbija prihvatiti njega kao pravoga Sina Božjega, uskrišenoga od mrtvih. Potpuna je pravednost, ono što Isusu doista pripada, da kao proslavljen prijeđe u Očevu slavu. Njegova smrt, koja je u očima svijeta bila nepobitnim pokazateljem njegove nepravednosti, postala je njegovim slavnim prijelazom u kome se on očitovao kao savršeni pravednik novoga saveza. U konačnici, Isusova smrt i slavni prijelaz k Ocu po uskrsnuću nužno uključuje i osudu onoga koji je upravljao svijetom i kojega poznajemo kao oca laži.

Takvo djelovanje Duha Branitelja koji raskrinkava neistine svijeta i danas je aktualno te se i mi, današnji Isusovi učenici, možemo na njega osloniti. Duh Branitelj trajno ukazuje i na grijeh svijeta, i na Isusovu istinsku pravednost i na osudu njegova i našega neprijatelja. I svi mi smo, stoga, trajno pozvani biti dionicima toga njegova poslanja u pravoj radosti zbog otajstvene prisutnosti našega proslavljenoga Gospodina.