Budi dio naše mreže

SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Josip Jazvić: Isus iz nas izvlači snagu koje nismo svjesni

/ sd

ČITANJA:

iz Reda sprovoda: Iz 25,6a.7-9;

Ps 25,6-7c.17-18.20-21;

Rim 8,14-23;

Mt 11, 25-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme reče Isus:

»Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti.«

»Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.«

Riječ Božju tumači fra Josip Jazvić:

U današnjem čitanju iz svetog evanđelja Isus hvali Boga što je objavio blaženstva, objavio tajnu života malenima, a ne mudrima i umnima. U današnjem odlomku se spominju dvije stvari koje su iznutra povezane, a to su maleni i umor. Obje stvari su povezane s osjećajem biti prizeman, biti dolje. Oni koji su maleni, oni koji su prizemni, njima je Otac objavio kako biti sretan u životu. Bog nije pristran i kada se Bog objavljuje on se objavljuje univerzalno – objavljuje se svim ljudima, tako da je relevantan za svakog čovjeka i razumljiv svakom čovjeku. No, zar nisu ovdje zakinuti mudri i umni?

Mudri i umni su najčešće oni koji imaju puno znanja u svojim glavama. Imati znanje je dobro. No problem nastaje kada oni koji imaju znanje počnu doživljavati sebe boljima i vrijednijima od ostalih. Problem nastaje kada oni zaborave da su oni u svojoj srži, u svojoj nutrini maleni poput ostalih ljudi. Naspram Boga su oni poput ostalih ljudi – maleni, potrebni Božje ljubavi i Božjeg milosrđa. Zato je svaki oblik uzdizanja sebe naspram drugih ljudi duboko neznanje i nedostatak mudrosti.

Zato Otac objavljuje malenima, jer time on objavljuje svima. Drugi pojam koji je povezan s malenošću je umor. Čovjek kada je umoran osjeća se dolje, prizemno. Umor je prvenstveno nešto što se osjeti u tijelu. No, možemo primijetiti da nas može umoriti i opteretiti i suvišno i nekorisno znanje.

Zato Isus poziva da mu dođemo svi mi koji smo izmoreni i opterećeni i da preuzmemo njegov jaram, da preuzmemo na prvom mjestu obaveze i sve ono što proizlazi iz zajedništva s njime. Isus to opravdava jer je on krotka i ponizna srca. On je svojom voljom prizeman, malen. Isus razmišlja drugačije nego što mi razmišljamo u našim svakodnevnim poslovima. Isus se ponaša drugačije nego se mi inače ponašamo. Isus tvrdi da tek onaj koji je krotak, koji je spreman ne reagirati na svoje prve impulse i nagnuća sposoban voditi druge. Tek onaj koji je ponizan, koji ne smatra svoje znanje, svoj pogled na svijet, svoje osjećaje nečim što je nepogrešivo, onaj koji je spreman vidjeti drugu sliku, tek on može poučavati druge ljude. Ironično, tek onaj koji je spreman priznati da on nema istinu, da se istina može nalaziti i van njega i njegova mišljenja, tek takav čovjek može doći do istine i voditi druge k istini.

Također ironično i paradoksalno, Isus umornima i opterećenima nudi svoj jaram i svoje breme. Isus potlačenima nudi svoj teret. Oni koji pokušavaju ići Isusovom stazom, govoreći istinu i čineći dobro, znaju težinu takva puta. Znaju izazov i opasnost i otpor koji se nalazi na tom putu. Takav teret može postati nepodnošljiv ako se nosi samo svojim snagama. To nije Isusova volja jer govori da je njegov jaram i njegovo breme lako. Naš jaram i naše breme može postati lako ako mu dopustimo da uđe u našu muku, ako mu pustimo da nam pomogne nositi naše breme. Isusov jaram i breme, a to je život u zajedništvu s Isusom hodeći zemljom kako je on hodio nije lako zato što je malo, nego je lako jer Isus izvlači iz naš ono što je najdublje u nama. Isus izvlači snage kojih mi nismo svjesni u nama samima. Izvlači dio nas koji je sposoban učiniti ultimativnu žrtvu koju je i on učinio, a to je preuzeti na sebe patnju ovog svijeta iz ljubavi prema svijetu i poslušnosti Ocu.

fra Josip Jazvić

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja