SVAKODNEVNO U 7:30: Fra Andrija Bilokapić - Put u život uključuje žrtvu!

DNEVNA ČITANJA:

Dj 13,26-33

Ps 2,6-11

Iv 14,1-6

Iz evanđelja po Ivanu:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto’? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put.« Reče mu Toma: »Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?« Odgovori mu Isus: »Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.« Riječ Gospodnja.

Obilujte mirom. Obilujte dobrom, obilujte duhom Božjim, dragi slušatelji ove riječi.

Crkva je zajednica koju je Gospodin osnovao. Ona je kuća Božja. Mi vjerujemo da je Isus došao između prvog i drugog Isusovog dolaska. Mi vjerujemo da će Isus doći. Ali naš Bog dolazi. On danas dolazi. On danas dolazi po izgovorenoj Riječi. On danas dolazi po služenju Crkve. On danas dolazi po sakramentima. A cilj njegovog dolaska jest – da vjerujete u mene. On kaže, tko vjeruje u mene…

Vjerovati u Isusa, ili, još možda preciznije, bolje, vjerovati Isusu, to je čovjekova bit. To je osnovni čovjekov poziv i osnovno čovjekovo poslanje. A cilj vjere Isusu Kristu jest ući u njegov dom. Ući u Očev dom. Sada, ovdje, za nas, Očev dom je Crkva. Tamo gdje su dvojica ili trojica sabrani u moje ime, ja sam među njima. Zato, treba biti svjestan Božje prisutnosti u našim međuljudskim odnosima. Naš život jest priprava za ulazak, za puni ulazak u puno zajedništvo u kuću Očevu. Kaže, Uzet ću vas u kuću Očevu. Da budete tamo gdje sam ja. To znači postati dionikom božanske zbiljnosti, božanske zbilje. Biti sin u Sinu, biti u posvemašnjem zajedništvu sa Sinom. Tako kršćanin koji prihvaća vjeru nije tuđinac, kako kaže apostol Pavao, nije pridošlica. Nego, kaže, vi ste sugrađani svetih, vi ste ukućani Božji. Biti u nečijoj kući znači pripadati toj kući, pripadati toj obitelji. Kuća nije prvenstveno zgrada. Kuća je taj odnos, kuća je komunikacija, odnosno zajedništvo. Kuća je neposrednost kojom se osoba osobi daruje. Kaže Isus, kamo ja odlazim, znate put. On odlazi u kuću Očevu. Ovdje sada mi smo na putu. Ne sami, nego On je s nama. Duh njegov je s nama. Ostavio je duha da nas Duh prodahnjuje, prosvjetljuje, da nam On bude snaga na tom putu u kuću Očevu.

Toma se pita, Kako ćemo znati kamo ti odlaziš? Isus kaže, Ja sam Put, istina i Život. Isusov odlazak od učenika – a ovi govori su iz dijela Evanđelja gdje se Isus pozdravlja sa svojim učenicima, daje im posljednje upute – Isusov skori odlazak je novi početak postojanja učenika. Učenici to ne shvaćaju. Oni ga žele zadržati za sebe. Oni žele onu sigurnost koju imaju uz njega ovdje. Ali zapravo, učenici nisu razumjeli Isusa. Vrlo brzo će se raspršiti pod križem. Ostaje Ivan, i on se kasnije ide zaključati. Tek Isusovim uskrsom, tek slanjem Duha, učenici će razumjeti i Isusa i sebe. Usvojiti, biti u kući Očevoj. Jednostavno, učenici ne shvaćaju da svaka ljubav uključuje žrtvu. Put u život uključuje žrtvu. Sjeme da bi izraslo, to je Isusova slika, ono uključuje žrtvu. Ono se treba darovati.

Kaže Isus, Idem pripraviti vam mjesto. Tamo gdje sam ja, vi jeste, vi ćete biti. Tamo gdje smo darovani, tamo gdje smo na Isusov način darovani jedni drugima, ve smo u kući Očevoj. Već smo u zajedništvu s Ocem. U tom smislu, Isus je put. Isus je put ukoliko je darovan, ukoliko je izgovorena riječ, razlomljeni kruh. Ostaje s nama u tom znaku. Ostaje s nama u duhu. Ostaje s nama trajno, da nas poučava. I upravo kad smo poslušni toj Riječi, kada prihvatimo logiku njegovog puta, a to je logika žrtve, onda idemo putem. Idemo u život. I to ne u bilo kakav život. Onda smo već sada zahvaćeni istinom i već na neki način živimo istinu. Zato je važno usvojiti Isusov put. A usvojiti Isusov put znači primati. Uporno primati njegovu poruku, uporno primati njega. Uporno primati njegovog Oca, primati, otvarati se Očevoj i Sinovljevoj ljubavi, Duhu Svetom. I onda dopustiti Riječi, dopustiti Duhu, dopustiti Ocu da nas daruje jedne drugima. Tamo gdje smo darovani jedni drugima, tamo smo, kaže Ivan, prešli iz smrti u život. Jer znamo, mi smo prešli iz smrti u život jer ljubimo braću.