SVAKODNEVNO U 7:30 Effata
Mons. Bože Radoš, varaždinski biskup / Foto: IKA
Mons. Bože Radoš, varaždinski biskup / Foto: IKA
ČITANJA:
od dana: 1Kr 11,29-32; 12,19;
Ps 81,10-15;
Mk 7,31-37
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Vrati se Isus iz krajeva tirskih pa preko Sidona dođe Galilejskom moru, u krajeve dekapolske. Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi na nj ruku. On ga uzme nasamo od mnoštva, utisne svoje prste u njegove uši, zatim pljune i dotakne se njegova jezika. Upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: »Effata!« — to će reći: »Otvori se!« I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno.
A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No što im je on više branio, oni su to više razglašavali i preko svake mjere zadivljeni govorili: »Dobro je sve učinio! Gluhima daje čuti, nijemima govoriti.«
Riječ Božju tumači varaždinski biskup Bože Radoš:
U nedjelju sam krstio maloga Mateja, peto dijete gospođe Suzane i gospodina Miše Džeko. Roditelji i kumovi donijeli su maloga Mateja na vrata crkve – kao ovi nepoznati ljudi koji su Isusu donijeli svoga prijatelja. Obično, kad nam netko dođe na vrata pitamo ga: „Što tražite?“ Tako sam ja upitao njih: „Što tražite u crkvi? Što tražite od Crkve?“ Odgovor je bio glasan i jasan: “Tražimo krštenje za svoje dijete!” Razumio sam da traže osobni – jedinstven susret s Isusom; traže da Isus na Mateja ‘stavi ruku’. A Isus će Mateju učiniti puno više – kao kod ovoga čovjeka iz Evanđelja kojeg su prijatelji donijeli Isusu.
Čovjek u Evanđelju je gluh i nijem. Prijatelji ne mogu s njim uspostaviti komunikaciju na način na koji žele. On njih ne čuje – jer ima zatvorene uši. Ali ni oni njega ne čuju jer je nijem. Prijatelj živi u zatvorenosti svoga svijeta, a oni bi htjeli da dijeli s njima svijet, da razgovaraju i dogovaraju se! Žele da bude punopravni član ekipe – zajednice prijatelja i da se u društvu dobro osjeća.
Bolest gluhoće i nijemost je posebna. ‘Bolesnik’, ako ga tako i smijemo zvati, ne osjeća nikakvu tjelesnu bol; fizički je zdrav! On je zatvoren u sebe, drugi ne dopiru do njega niti on do njih! Sluh je u ovom u slučaju presudan; redovito, oni koji su od rođenja gluhi, ujedno su i ‘svezanoga jezika’, nijemi su. Za odgoj jezika potrebno je uho.
Njihova želja, molitva je jednostavna: ‘Stavi na njega ruku!’ Isus je mogao jednostavno udovoljiti njihovoj želji, dotaknuti ga, ali je u pitanju Matej – dar Božji – dijete Bože – on ga se ne želi samo riješiti, nego pokazati znakove pažnje i ljubavi. Gestama govori Isus više od riječi.
Uočavamo više elemenata pažnje:
- Diskretan je – uzima ga na stranu i gestama govori: “Zašto trebaju drugi gledati, ovo je osobni susret – sva pažnja pripada tebi. Za mene si si važan, u središtu si moga interesa i moje ljubavi. Želim nešto učiniti za tebe, ne za masu, gledatelje, ovo je tvoja i moja tajna.” Evanđelist Marko inzistira na Isusovoj tajni, a ona je da Isus ne čini čudesa kako bi se ljudi divili, ne čini to u masi na otvorenom, nego naglašava važnost intimnoga, osobnoga susreta s Isusom. Isus komunicira dodirom. Utiskuje mu prste u uši. Prst je znak snage koja dolazi od Boga. (Ako ja prstom Božjim izgonim đavla (onoga koji dijeli), zbilja je vama došlo spasenje Božje! Prst Božji dodiruje mrtvo da ozdravi. Razdijeljeno da sjedini! Pljuvačkom/slinom dodiruje jezik. Pljuvačka je znak živoga čovjeka, samo onaj koji diše ima slinu u ustima. Pljuvačka ima ljekovitu moć, tako vjeruju stari narodi.
- Snažno će uzdahnuti, udahnut će – priprema se da može nešto veliko izreći i učiniti, da probije zatvorenost: Efffata! Otvori se da možeš čuti Mesiju koji ti donosi radosnu vijest – Evanđelje. Donosi na dar novi život. Život zajedništva s Bogom i ljudima. Ovo događaj s našega krštenja bio je praćen molitvom: „Gospodin Isus koji je gluhima dao sluh, a nijemima govor, udijelio ti da uskoro možeš primati (njegovu) riječ svojim ušima i ispovijedati vjeru na hvalu i slavu Boga Oca.“ I bio je dodir ušiju i usana.
Od malena nas uče da je molitva razgovor s Bogom. Prvi je korak u molitvi slušanje, a drugi govor – odgovor. Bez slušanja govor je prazan, često isprazan; molitva bez sline bez života – forma bez sadržaja. U današnjem evanđelje čujemo jeku s našega krštenja: Otvorene su ti uši duše i možeš čuti Boga koji progovara u tvom životu.
A kada ga čuješ, ispravno govoriti – odgovorit mu: pohvalom, slavljenjem, divljenjem i životom na hvalu i slavu Boga Oca.