SVAKODNEVNO U 7:30 Dosljednost života pred Božjim očima

ČITANJA:

2Tim 4,1-8;

Ps 71,8-9.14-15b.16-17.22;

Mk 12,38-44

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Govoraše Isus mnoštvu u pouci svojoj: »Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!«

Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo. Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant. Tada dozove svoje učenike i reče im: »Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Majk Rušec, župnik župa Zagorska Sela i Sutlanske Poljane:

Hvaljen Isus i Marija dragi Kristovi prijatelji!

I ovog dana radujemo se obilju koje nam daruje Riječ Božja koja naše korake kroz suznu dolinu želi upraviti prema rajskim dverima. Danas nam Učitelj progovara kroz kritiku pismoznanaca, vjerskih učitelja koji su vrlo mnogo znali, još više tovarili ljudima na leđa, a najmanje od svega – činili. Bog ne želi da budemo takvi. Molimo ga danas da budemo dosljedni u onome što nam je sam Bog povjerio kroz službu i stalež koji nam je darovan. Kada nismo dosljedni – postajemo izvor sablazni za druge, pogotovo one koji su u vjeri slabiji. Molimo za milost da u svijetu koji se naizvan voli bučno i sjajno predstavljati -a u sebi je prazan i taman, ostanemo radosni i postojani čuvari skrovitog života koji je dosljedan pred očima Boga, kojemu ništa ne možemo sakriti, niti prikazati ljepšim nego što jest.

U drugom odlomku današnjeg svetog teksta Gospodin nas podsjeća da je put Kraljevstva Božjega – put kvasca koji iako tiho i neprimjetno djeluje konkretno i uporno – bitno preobražavajući stvarnost malim promjenama kojima joj daje smisao.

Naš Bog cijeni male stvari. Silno je to djelo Božjeg milosrđa, jer zna da od nas malih ljudi i ne može očekivati velika djela. Bog koji suze naše sabire u mijeh kako govori Psalam 56 u 9 retku vrednuje naše osjećaje i male napore da ga slavimo.

Bog koji nam je sve vlasi na glavi izbrojio i kome smo vrjedniji od mnogo vrapčića, a opet ni jedan ne pada na zemlju a da ne zna Otac nebeski, prihvaća naša mala djela kada su mu s ljubavlju darovana.

Bog koji nam obećava da neće propasti plaća onome tko čašom hladne vode napoji njegovog učenika – umnožit će na koncu našeg života svojom ljubavlju i naša nastojanja da mu služimo i da ga ljubimo, kao što je u pustinji umnožio pet kruhova i dvije ribe, te je bilo dovoljno za veliko mnoštvo od pet tisuća ljudi.

Neka nas ova spoznaja vodi kroz današnji dan, i neka nam bude poticaj da ne odustajemo od malenih ljudi, od malenoga sebe, od malih djela velike ljubavi, i od Boga koji je sišao k nama u liku malenog djeteta, te ostao u liku male hostije.

On neka nas blagoslovi i čuva, u ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga!