SVAKODNEVNO U 7:30 Don Marko Dokoza: Radost života u zajedništvu Crkve

ČITANJA:

vl.: Otk 11,19a; 12,1-6a.10ab;

Ps 45,10b-12b.16;

1Kor 15,20-27a;

Lk 1,39-56

Tekst evanđelja:

U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa:

»Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«

Tada Marija reče:

»Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo!

Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne.

Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.«

Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.

Riječ Božju tumači don Marko Dokoza:

Uznesena je Marija na nebo, raduje se vojska anđela!

Danas se cijela Crkva raduje zbog slave kojom je okrunjena bl. Djevica Marija: raduje se Crkva slavna – sveci koji na nebesima u zajedništvu s njom slave Gospodina; raduje se Crkva trpeća – duše koje iz Čistilišta gledaju Majku Božju kao svoju odvjetnicu i pomoćnicu; raduje se Crkva vojujuća – mi, koji u ovoj dolini suza s vjerom, nadom i ljubavlju promatramo djelo koje je Bog učinio neznatnoj službenici svojoj. Ulomak iz Lukinog Evanđelja uvodi nas u otajstvo Marijina života: nakon „Navještenja“ događa se „Pohod“ – onaj susret između anđela Gabrijela i Djevice koji se dogodio u intimi Marijina doma i ostavio, kako nam se čini, mnoga otvorena pitanja, vodi k novom susretu… i to sasvim odgovara logici naše kršćanske vjere. Ono što se događa u intimi između Gospodina i njegova ljubljenog djeteta nikad nije privatno vlasništvo pojedinca – to događanje pripada prosudbi i potvrdi Crkve. Važno je pritom istaknuti prvi redak ulomka Lukinog Evanđelja koji smo danas čuli: „usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin“ – isključeno je svako nasilje nad savješću vjernika i nepozvano zadiranje u njegovu intimu.

Elizabeta i čedo u njezinoj utrobi glas su Crkve koji odjekuje u ovom susretu dviju žena. Anđelova poruka tek sada, kada biva potvrđena, izaziva u Mariji radost i himan hvale i zahvale Gospodinu: „Veliča duša moja Gospodina i klikće Duh moj u Bogu mome Spasitelju“. Iznenađuje nas ova provala radosti jer u prethodnom smo prizoru promatrali Mariju preplašenu, uznemirenu, stidljivu i zamišljenu u susretu s anđelom Gabrijelom. Međutim, upravo po ovim gestama prepoznaje se logika naše vjere. Ono što se događa u intimi Marijina doma ili u intimi srca svakog pojedinog vjernika ponekad nas plaši, uznemiruje, izaziva stid i potiče nas na promišljanje. Kad tu svoju intimu podijelimo s Crkvom u osobi duhovnika/svećenika, brata/sestre u vjeri ili zajednice i kad se njihova srca na naš ulazak ispune Duhom Svetim, onda nema prepreke radosti. Bl. Djevica Marija, uznesenjem na nebo nagrađena za svoju vjernost, uči nas danas da se čuvamo vjere koja nas zatvara u same sebe ili u male skupine „izabranih“ i poziva nas na radost življenja i dijeljenja osobnog susreta s Gospodinom u zajednici jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve.

Don Marko Dokoza, župnik Ugljana, Lukorana i Banja; kapelan PBU.