SVAKODNEVNO U 07:45 vlč. Josip Đurin: Svjedočimo svojim životom da smo ljubljena djeca Božja!

ČITANJA:

Sir 24,1-2.8-12

Ps 147

Ef 1,3-6.15-18

Iv 1,1-18

Tekst evanđelja:

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego – da posvjedoči za Svjetlo. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine. Ivan svjedoči za njega. Viče: “To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!” Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani.

Riječ Božju tumači vlč. Josip Đurin:

Dragi slušatelji, hvaljen Isus i Marija!

Ovog božićnog vremena toliko smo naglašavali zašto je Bog postao čovjekom, i kako je postao, jer bez Boga mi smo olupina. Gdje završavamo ako ne idemo s Bogom? Krist nam je svojim životom i propovijedanjem na zemlji dao i ostavio temelje istine ne samo o Bogu nego i o nama i samom društvu, koje činimo mi sa svojim obiteljima.

Krist nam je došao kao Bog i kao čovjek da progovori i pokaže tu istinu o nama, koja proizlazi iz istine o Bogu. No mi često ne poznajemo svoga Gospodara, svoga Stvoritelja jer smo zaneseni svojim „JA“ i onim što nam odgovara. To se dogodilo Židovima, pismoznancima, farizejima, saducejima, bogatašima i moćnicima. Zašto im se to dogodilo? Krist – Božja mudrost govorio im je kao Bog istinu o sebi, kao o Bogu Ocu, ali i istinu o čovjeku kao ljubljenom djetetu Božjem. O čovjeku jadnom i grešnom, kojeg Bog ljubi i zbog toga je i došao da ga spasi, da ga iščupa iz zla i da ga vrati u okrilje Oca, da ga oslobodi iz vlastitog ropstva, da ga izvede iz tame i mraka, jer je on svjetlo koje je došlo u ovu tamu ljudskog života. No oni su bili duboko zaneseni sobom, svojim tminama, bogatstvima, svojim lažima o sebi. Oni su imali svoj pojam mudrosti življenja i ostvarenja. Nisu shvatili da je mudrost sišla s neba. Da je to Krist, Božji Sin rođen u štalici. Došao je kao Riječ da nam govorio istinu o sebi. No, evanđelist Ivan zapisa ne samo stvarnost svoga vremena, nego i današnju stvarnost: K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja. Kakva žalost, ali i još veća radost. Traje li ta radost u nama još uvijek?

Djeca se Božja zovemo i jesmo, tako je sveti Ivan hrabrio svoje vjernike u vrijeme progonstva prvih kršćana. Tako im je govorio da ne pokleknu pred progonima, da ustraju i podnesu mučeništvo kao svjedoci Kristovi. Ne živimo li i mi slična progonstva i danas u ovim nemilim vremenima, ne onakvim iz prvih stoljeća, fizičkih i tjelesnih, nego još gorim, ubijanjima ljudskih duša i vrednota, kako Božjih tako i ljudskih. Današnja progonstva su medijska, koja zahvaćaju sve. I to sve u ime slobode. A zna se koji je cilj ovih progonstva: zatrti sve ono što odiše kršćanskim, katoličkim vrednotama, kako vjerskim, duhovnim tako i sociološkim i intelektualnim. U takvim trenucima imamo utjehu u Bogu, jer on nas je izabrao, ona nas je sačuvao po Isusu Kristu, izabrao da budemo sveti.

Mi kao kršćani po krštenju smo pozvani da živimo, da svjedočimo tu mudrost, koja je strana današnjem životu čovjeka, jer je svime zaokupljen, svime zatrpan, tako da ne prihvaća ništa osim onoga što mu nudi svijet. I zato je čovjek danas izložen patnjama, problemima, tjeskobama, beznađu, jer ne svjedoči ono što jest, dijete Božje, nego živi i svjedoči ono što mu se nudi, pa zbog ljudskih obzira zatajuje Boga u sebi.

Dragi prijatelji budimo oni koji ćemo svakodnevno svojim riječima, djelima, ponašanjem, svojim životom svjedočiti: JA SAM LJUBLJENO DIJETE BOŽJE.

Vlč. Josip Đurin, župa sv. Fabijana i Sebastijana, Varaždin