SVAKODNEVNO U 07:45 Vlč. Dominik Vukalović: Kako se manifestira guba današnjice?

ČITANJE:

1Iv 5,5-13;

Ps 147,12-15.19-20;

Lk 5,12-16

Tekst evanđelja:

Dok Isus bijaše u jednom gradu, gle čovjeka puna gube! Ugledavši Isusa, padne ničice i zamoli ga: »Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.« Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: »Hoću, očisti se!« I odmah nesta gube s njega. I zapovjedi mu: »Nikome ni riječi, nego otiđi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje kako propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.«

Glas se o njemu sve više širio i silan svijet grnuo k njemu da ga sluša i da ozdravi od svojih bolesti. A on se sklanjao na samotna mjesta da moli.

Riječ Božju tumači vlč. Dominik Vukalović:

Draga braćo i sestre, dragi slušatelji. Guba u Isusovo vrijeme i naše nije ista. Biti bolestan od kuge u Isusovo vrijeme, znači biti bolestan na smrt. Lijeka nije bilo, smatrali su to čak smrtnom kaznom. Čovjek osim što je trpio zbog bolesti, još više je trpio zbog izoliranosti u društvu. Boljeli su ga više pogledi drugih u kojima je osjećao kako ga sažaljevaju i gledaju u njemu osuđenika i kažnjenika, negoli sama guba. Guba je zarazna bolest, pa su oboljeli morali biti izolirani daleko od sela, a ako su bili gdje kraj puta i kada im se približavao netko morali su vikati da su nečisti.

Ovaj gubavac strašno je patio. Čuo je za Isusa i čvrsto je vjerovao da mu Isus može pomoći. Prekršio je sve ondašnje židovske zakone, i imao veliku hrabrost i još veću vjeru kada je pristupio Isusu. Njegova molba bila je duboka, ponizna i iskrena. Iako je u teškoj situaciji on ništa ne želi iznuditi nego ponizno moli – „Gospodine ako hoćeš”.

Današnja guba ima drugačiji predznak. Ne radi se toliko o raspadanju vanjskog tijela, nego se čovjek napose njegova duhovna strana raspada iznutra. Današnja kuga manifestira se kroz osjećaj da imamo premalo ljubavi, da smo oholi, sebični, tašti. Ta naša unutarnja guba izgriza i narušava naš duhovni život. To je ta bolest od koje se današnji čovjek mora izliječiti. Mogu reći da farizejština, pokazivanje drugačijeg lica, gluma, maska našeg života, to su gube današnjice. Mogli bi to opisati kao sliku obitelji gdje na izvana u javnosti sve izgleda idilično, a unutar četiri zida vlada veliko nasilje. U naše vrijeme skoro svaka bolest povezuje se sa stresom. Ljudi nisu iskreni prema samima sebi, a još više prema drugima. Napose oni koji imaju bilo kakvu nadvlast nad drugima pa dolazi do izrabljivanja, nema ljubavi, nema mira, nastaju razne frustracije, ljudi piju razne analgetike, i to je kuga današnjice. A sve samo zbog jednog razloga. Iako svi vjeruju u Boga, ali u velikom postotku Bog im je samo izlika, a imaju svoga „boga“ koji se naziva pohlepa. Kad ne bi bilo toliko pohlepe, kad bi ljudi mogli smirenije živjeti i u obitelji, i u društvu, i na radnom mjestu, kad bi bilo više razumijevanja i vremena jednih za druge, nestalo bi stresa, kuge i bili bismo izliječeni. Pitanje je želimo li se izliječiti?

Gubavac izlječenjem dobiva novo rođenje i novi život. Čist je i može se vratiti svojoj obitelji. Nema li veće radosti nego biti sa svojima. Taj čovjek je radostan i zahvalan. Koliko ima onih koji su čudom, teškom mukom ozdravili, zahvaljujući liječnicima i Bogu, i nakon ozdravljenja opet po starom. Na kolike nakane molimo, dajemo na misu. Jesmo ikada molili za naše izlječenje, molimo li Isusa da nas izliječi od oholosti, od pohlepe, od samoisticanja, od nebrige za druge. Kada počnemo tako moliti, Isus će rado ispružiti ruku nad nas i izliječiti nas.

Na kraju evanđelja Isus upućuje čovjeka da se pokaže svećenicima. Tako je bio propisan zakon. Svećenik je onaj koji potvrđuje, rekli bismo daje otpusno pismo. Svećenik je predstavnik Božji. To je uloga i današnjeg svećenika. Nije on iznad ljudi. On je među svojom braćom, ali nosi posebnu službu. Isus nam preko njega daje svoje sakramente, i u tome ga nitko ne može zamijeniti.

Ljudi su nezasitni u svojim željama i neumorni u traganju za svojom srećom. Osjećaju da im Isus u svemu može i mora pomoći i zato ga traži. No, Isus ne želi biti ono što bi ljudi željeli da bude: socijalna ustanova, osiguranje ili neki čarobnjak. Zato se skriva u osamu da se pomoli i odmori od mase koja ga traži samo radi koristi. Zato je potrebno naglasiti da znamo zahvaliti za ozdravljenje i da budemo ponizni prema Isusu i da ga ne tražimo samo kad nam zagusti nego da smo uvijek tu s njime i on s nama. Amen.

Vlč. Dominik Vukalović, župnik župe svetog Leopolda Bogdana Mandića u Koprivnici.