SVAKODNEVNO U 07:45 Fra Krunoslav Kocijan: Saberimo svoje male snage i stavimo ih u službu Božje ljubavi

ČITANJA:

Iz 40,25-31;

Ps 103,1-4.8.10;

Mt 11,28-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme reče Isus: »Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.«

Riječ Božju tumači fra Krunoslav Kocijan:

Hvaljen Isus i Marija, dragi slušatelji!

U prvom čitanju prorok Izaija nam prenosi iskustvo svojih sunarodnjaka: Izraelci u progonstvu čeznu za Jeruzalemom, gradom koji leži negdje daleko, pretvoren u razvaline. Možda se već i pitaju nije li Marduk, božanstvo kojega Babilonci štuju kao kralja svih bogova i gospodara svih naroda, veći i jači od Gospodina? Ako je pak moćniji Gospodin nad Vojskama, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, zašto ne pokaže svoju moć i spasi narod što ga je sebi izabrao? Teško im je živjeti u progonstvu, u stranoj državi; a još je teže što se osjećaju napuštenima.

Čovjek je osoba koja za sugovornika traži osobu. U nevolji u kojoj se nalazi Izraela može utješiti i vratiti mu pouzdanje jedino Gospodin. I doista, Gospodin tješi svoj narod! Doduše, vodi ga putovima koje nije lako dokučiti, ali ga vodi. Izrael se treba uzdati u Njegovo vodstvo. Pomoći će mu Bog koji je iznad prirode, koji je osoba i kojega je moguće osloviti zamjenicom „Ti“.

U evanđelju Isus usmjerava svoj pogled na mnoštvo koje ga okružuje. Njega čine siromašni, gladni, bolesni, ožalošćeni: oni za koje primjećuje da su rastjerani i raspršeni poput ovaca bez pastira. Kao da ga uvijek okružuju upravo takvi ljudi. I Isus rado boravi s njima. Upravo dirnut i sućutan prema njima, zove ih: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti“ (Mt 11, 28).

Isus ih žarko želi okupiti i ne izgubiti nikoga od njih. Dobro vidi da na svojim leđima nose teret osamljenosti, patnje, umora i napuštenosti. Još više, stotine sitnih propisa udaljuju ih od religije koja ih je trebala ispuniti nadom. Umjesto da im olakša život, za njih je postala još većim opterećenjem. Isus ih želi osloboditi toga tereta i darovati im mirniju i humaniju budućnost.

Stoga pokazuje svojim slušateljima blago i krotko Božje lice. I ovdje, međutim, valja uzeti na sebe „jaram“ kako bi se ušlo u Kraljevstvo Božje. No, za razliku od onih ljudskih, nametnutih i mučnih, ovaj je Isusov „jaram“ sladak i lagan.

To je, zapravo, slatki jaram ljubavi. On je zahtjevan jer od svih, pa i najsiromašnijih i najodbačenijih, traži da se odmaknu od ljubavi prema samima sebi, da se odreknu vlastitoga „ja“. Jaram Isusov je i lak, budući da ljubav oslobađa od robovanja samima sebi i otvara ljudska srca prema Bogu i bližnjima. Tako nas evanđelje oslobađa svih vezanosti, da bismo bili samo služitelji, „robovi“ ljubavi.

Primjer takvoga stava i ponašanja daje nam sâm Isus pa zato i može reći: „Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim“ (Mt 11, 29b). Krotkost Isusove ljubavi je u suprotnosti s tvrdoćom i ohološću naše ljubavi prema nama samima. Takva nam je krotkost i poniznost svima potrebna, osobito u ovom vremenu, u kojem tako raste nasilje i tvrdoća ljudskih srdaca.

Ne možemo uvijek živjeti od vlastitih, malih, ograničenih sila. Bolje se povjeriti Onomu čija je snaga neiscrpna. Tako se naša zabrinutost, nemir, strahovi i opterećenost pretvaraju u čin ljubavi ako – smirujući se u Bogu – saberemo svoje male snage i stavimo ih u službu Božje ljubavi.

Tako prorok Izaija osnažuje riječi današnjega evanđelja: „Al’ onima koji se u Boga uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se“ (Iz 40, 31).

Mir vam i dobro!

Fra Krunoslav Kocijan, odgojitelj bogoslova u Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda