SVAKODNEVNO U 07:30 Vlč. Željko Nestić: Darovano vrijeme pretvorimo u Nebo!

DVADESET I ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU

ČITANJA:
Am 6,1a.4-7; Ps 146,6c-10; 1Tim 6,11-16; Lk 16,19-31

Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Reče Isus farizejima: »Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve. Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: ’Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’ Reče nato Abraham: ’Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’ Nato će bogataš: ’Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.’ Kaže Abraham: ’Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’ A on će: ’O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.’ Reče mu: ’Ako ne slušaju Mojsija i Prorokâ, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.’« Riječ Gospodnja.

Hvaljen Isus i Marija, poštovani slušatelji, draga braćo i sestre u Kristu!

Dan je Gospodnji. Vjerujem da će onaj kome je to moguće otići na svetu misu i poslušati Riječ koja nas oživljuje, a onda i nahraniti se njegovim Tijelom – zalogom buduće slave. Više puta smo slušali ovu Isusovu prispodobu, i svaki puta kada slušamo što nam to Isus govori – kao da tražimo svoju ulogu, kao da se pitam: koji sam ja u ovoj priči? Imamo bogataša i siromaha Lazara – samo su dvojica pa nam je tako izbor olakšan. Ne znam tko je tko, samo sigurno je da je prispodoba ispričana radi mene – sigurno je da sam u ulozi slušatelja. Ne volimo nelagodne situacije pa isto tako ni nelagodne priče, a ta nelagoda javlja se uvijek kada moguće i sām djelujem ili živim kao oni likovi koji ne završe baš najbolje u nekoj priči – kao ovaj bogataš u današnjem evanđelju.

Ima situacija u svakodnevici kada otpustimo nekog siromaha – iz razno raznih razloga – ali ipak nekako se nakon toga osjetimo nelagodno. S jedne strane imamo bogataša, koji se „odijevao u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio.“ A pred njegovim vratima, dakle ne tamo negdje po strani, svaki dan kada je bogataš izlazio i ulazio morao je prijeći preko Lazara. Lazar je ležao sav u čirevima (…) i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.

Čini se, da se bogataš nije previše uznemiravao zbog Lazara, svaki je živio svoje. Lazar – živi od Božje pomoći, od mrvica, sav je u čirevima. Psi mu olakšavaju u podnošenju čireva – ali Lazar niti ne traži ništa. Kaže narod za takvoga – trpi i šuti! Ne piše da je u takvom stanju proklinjao državu, Crkvu, ljude – trpi i šuti. Nakon smrti, anđeli ga nose u vječnost. Piše nam Pismo, „u krilo Abrahamovo“ – možemo reći u Nebo – Raj. Prelazi u stanje koje je potpuno različito od onoga kakvo je imao na zemlji. I bogataš je nakon svoga života obilja i izobilja prešao u vječnost. Čini se da je i on prešao u stanje potpuno različito sa onim što je imao na zemlji. Uživanje i bogatstvo se pretvorilo u pakao.

Po ljudski govoreći rekli bismo da je Lazar živio u paklu. Ne! Lazar je živio u vjeri i od vjere u Božju pravednost, ljubav i dobrotu. Živio je u slobodi djeteta Božjega. Njegovo bogatstvo bilo je ono što je padalo sa bogataševa stola i društvo pasa. Bogataš je pak živio u paklenom strahu da mu tko nje otme mrvice, da mu tko ne uzme ono što pada sa njegova stola. Nakon smrti, i bogataš i Lazar nastavili su zapravo živjeti ono što su živjeli i na ovom svijetu. Često se zanosimo nekom budućnošću: kako će to biti – obično si snujemo bolje mjesto. Ne znamo kako će tko završiti – ono što znamo jest da sada imamo priliku stvarati Nebo na zemlji – svojim ponašanjem, svojim vladanjem. Uzmimo primjerice sv. Ivana Pavla II., pa čim je umro ljudi su, sami od sebe uzvikivali „Santo subito“ – „Odmah svet“ – bilo im je jasno, po svemu što su vidjeli i čuli, da je taj čovjek stvarao klimu Neba već ovdje na zemlji.

Evanđelje nas potiče svakako da ovo vrijeme koje nam je darovano pretvaramo u Nebo, u ljepotu življenja pa makar i uz mrvice i u pasjem društvu svakidašnjice. Poziva nas da liječimo rane života jedni drugima. Pozvani smo podijeliti mrvicu kruha, mrvicu radosti, dobrote i opraštanja, mrvicu zauzimanja za dobro jedni drugih. Kada kažemo siromah – onda nam je prva asocijacija netko tko nema ničega, nema stvari oko sebe – svakako to je siromaštvo koje smo pozvani mi koji imamo, ublažiti – no siromah je i onaj koji nema kome ispričati svoju životnu priču, siromah je onaj kome se nitko nije nasmiješio tri dana, siromašan je onaj koji nema prijatelja, onaj kojega ljudi izbjegavaju jer je možda „naporan“, to su Lazari koji leže uz naše pragove i kojima smo pozvani izaći u susret.

Bogataš je kasno shvatio smisao života – ipak, toliko je u njemu suosjećanja da traži Abrahama da pošalje Lazara svojoj braći – da ih upozori na vrijeme kako ne bi završili kao i on. Abraham odgovara: Pa imaju Mojsija i proroke. Hoćemo današnjim rječnikom? Imaju Riječ Božju, neka čitaju proroke, imaju sakramente, imaju danas svetu misu, neka se hrane hranom koja im pomaže na tom putu, imaju svećenike, imaju duhovne vježbe, imaju zakone koji im pomažu ne izgubiti se,…, sve to imaju – pa neka njih slušaju! Bogataš nije zadovoljan odgovorom – i on ih je imao na raspolaganju, ali nije bilo dovoljno. Treba neko čudo, neka atrakcija, a mi danas volimo čuda – ako vide da se netko od mrtvih ustao onda će povjerovati u sve to. „Ako ne slušaju Mojsija i Prorokâ, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.“ Živa istina!

Zato – jedna duhovna vježba za ovaj tjedan. Pokušajmo ovaj tjedan, koji započinjemo – oko sebe tražiti i primjećivati Lazare – one kojima nedostaje kruha, možda osmjeh, lijepa riječ, moj savjet, moja prisutnost, možda nekoga da pozovem na kavu tko mi je užasno dosadan, učinite nešto za Lazara to jest – činite Nebo ovdje na zemlji tako ćete ga nesumnjivo nastaviti živjeti i u vječnosti.