SVAKODNEVNO 7:45 Kava papi Franji za oproštaj

Kava o papi Franji za oproštaj 

Kada u Očev dom odu dragi ljudi tražimo u srcu najljepše uspomene, nešto posebno lijepo da nas utješi, da nam bude kao još nešto što nas povezuje. Često misao pohrli tražeći u srcu sjećanje na prvi susret. Tako i sada kada je u Očev dom otišao papa Franjo. Za većinu nas prvi naš susret s njim bio je njegov izbor za papu, ono kada se pojavio na balkonu na Trgu sv. Petra. Priznajem, kao i mnogi, kada su ga kardinali izabrali za papu nismo puno znali o njemu, ali smo svi vrlo brzo uočili njegovu jednostavnost i otvorenost. Kako smo dragom, milom, našem papi Ivanu Pavlu II tepali da je došao iz daleke zemlje, tako smo za papu Franju slobodno mogli reći da je došao s drugog kontinenta. U tom trenutku rekao je papa: “Moja misao išla je k baki Rosi, mojim roditeljima. Sjetio sam se svih tih siromašnih i odbačenih ljudi koje sam upoznao tijekom života, te sam smogao snagu prisjećajući se upravo njih, i odlučio sam ih staviti u središte svoje službe.”

Dok se opraštamo od pape Franje, valjalo bi u svom srcu pronaći ono nešto, samo naše, što nas veže uz njega. Neke samo naše uspomene, makar ga nismo uživo sreli, niti bili u Rimu. Rekla sam više puta u Kavi da je papa vršnjak moje majke i u svjetlu te činjenice ga doživljavala. I još nešto, po našim uspomenama na baku, tako smo slični. Kao potomak talijanskih doseljenika još od djetinjstva, od onih malih, najmanjih dana otkrio je ljepotu, važnost obitelji. I mjesto koje u svakoj obitelji imaju baka i djed ili bi trebali imati. Papa je s jednim posebnim osjećajem govorio o starijima, posebno ih doživljavao. Mislim kako je baš radi toga, radi ljepote i vrijednosti starijih koju je upoznao još u dječjoj dobi, kao papa ustanovio Dan djedova, baka i starijih osoba.

Ovih dana zasigurno će biti objavljeni i mnogi statistički podaci vezani uz pintifikat pape Franje. Ali kao što je život i rad svakog čovjeka više od puke statistike, koliko je to tek više život i rad poglavara Crkve katoličke! Sada u Godini jubileja sjećamo se kako nam je Papa Franjo darovao Jubilarnu Godinu Milosrđa, Godinu sv. Josipa, proglasio tolike svece i blaženike, uputio tolike prisne, srcu drage riječi, upućene istina svima, a za mnoge nam se činilo da su upućene baš nama osobno.

Nježnost vjere i radost služenja

U Godini Milosrđa ukazao nam je čast da je naš sv. Leopold Bogdan Mandić, uz sv. Pia, proglašen svecem milosrđa. Kako je samo na nježan i dirljivu način opisao sv. Josipa u Apostolskom pismu “Očevim srcem”. Sv. Josip je ljubljeni otac, otac pun nježnosti, poslušni otac koji prihvaća, otac neskrivene hrabrosti, marljiv, uvijek u sjeni. Godinu posvećenu Isusovu poočimu proglasio je u povodu 150.obljetnice proglašenja sv. Josipa zaštitnikom sveopće Crkve. I onda ona najnovija enciklika o ljudskoj i božanskog ljubavi Srca Isusa Krista objavljena u listopadu prošle godine. U njoj nas papa Franjo poziva da se obnovi istinska pobožnost i ne zaboravi nježnost vjere, radost prednosti služenja i žar poslanja jer Srce Isusovo nas potiče i šalje k braći.

Između ostalog papa je citirao učenje sv. Ivana Pavla II koji je rekao: “Prinoseći se zajedno Srcu Isusovu na ruševinama mržnje i nasilja može se graditi civilizacija toliko željene ljubavi, kraljevstvo Kristova Srca.” Baš ta zadnja, četvrta papirna enciklika svojevrsna je njegova oporuka i valjalo bi je ne samo proučiti, već po njoj živjeti. Enciklika završava molitvom pape Franje: “Molim Gospodina Isusa da, od Njegovog Presvetog Srca, kroz sve nas proteku rijeke žive vode, da iscijele bolne rane koje nanosimo jedni drugima, da ojača našu sposobnost ljubiti i služiti, da nas potakne naučiti hodati zajedno prema pravednom, solidarnom i bratskom svijetu, sve do zajedničkog slavlja gozbe u Nebeskom kraljevstvu. Tamo će biti s uskrslim Kristom koji će sve naše razlike uskladiti sa svjetlom koje neprestano struji iz Njegova otvorenog Srca. Neka je uvijek blagoslovljen! ”

Kako znakovite riječi, kao da je znao da će u Očev dom otići u tjednu prije Nedjelje Božanskog Milosrđa. A slika baš tako prikazuje Milordnog Isusa, svjetlo koje struji iz Njegova otvorenog Srca.
I još nešto. Naš narod kaže, kako čovjek prije smrti zaželi obići svoja draga mjesta i srcu drage ljude. Tako je i papa Franjo iznenada ovih dana, makar i na kratko odlazio na draga mjesta, drage mu crkve i među vjernike. Kao da se opraštao s ovozemnom stvarnošću prije nego li ode u onu Očevu stvarnost.