Samo Božje milosrđe spašava

ČITANJA:

Izl 11,10 – 12,14;

Ps 116,12-13.15.16b-18;

Mt 12,1-8

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme prolazio je Isus subotom kroz usjeve. Učenici su njegovi ogladnjeli te počeli trgati klasje i jesti. Vidjevši to, farizeji mu rekoše: »Gle, učenici tvoji čine što nije dopušteno činiti subotom.« On im reče: »Niste li čitali što učini David kad ogladnje on i njegovi pratioci? Kako uđe u Dom Božji te pojedoše prinesene kruhove, a to ne bijaše slobodno jesti ni njemu ni njegovim pratiocima, nego samo svećenicima? Ili zar niste čitali u Zakonu da subotom svećenici u Hramu krše subotu, a bez krivnje su? A velim vam: veće od Hrama jest ovdje! I kad biste razumjeli što ono znači: Milosrđe mi je milo, a ne žrtva, ne biste osudili ove nekrive. Ta Sin Čovječji gospodar je subote!«

Hvaljen Isus i Marija!

Poštovani i dragi slušatelji Hrvatskog Katoličkog radija!

U ovo vrijeme žetve, kad se i naša polja zlate pšeničnim klasovima, nije nam teško predočiti si sliku Isusa, koji je prolazio “subotom kroz usjeve. Učenici su njegovi ogladnjeli te počeli trgati klasje i jesti.”

Ta sporna subota za farizeje je uvijek prigoda da se okome na Isusa. Isus nije nikad bio protiv Zakona, protiv subote, nego protiv farizejskog povećavanja propisa o suboti. Stari Zavjet navodi samo jednostavnu zapovijed o svetkovanju subote (Izl 20,8-11; Pnz 5,12-15), a rabini su došli do 39 vrsta radova koji bi bili zabranjeni, uključivši i žetvu. I ovdje se prigovor ne odnosi na krađu, niti na to što su jeli, nego na zabranjeni rad jer je za cjepidlake trganje klasja bilo isto što i žetva (usp. Izl 34,21)

I nakon tolikih stoljeća i tisućljeća mentalitet farizeja nije se promijenio ni u tebi ni u meni. Zar nismo u stanju cjepidlačiti i sitnicama ubijati jedni druge; mijenjati zakone, prokazivati druge da bi odvukli pažnju od vlastitih propusta?

Samo u Isusovoj blizini čovjek je zaštićen. Samo u njemu je “veće od hrama”, samo on ima vlast nad zakonom i nad subotnjim propisima.

Spominjući citat iz knjige proroka Hošee ne osuđuju se izravno obredne žrtve, nego to što se tim tradicionalnim obredima vjerskog života pridavala tolika važnost da se zanemarivala glavna zapovijed, tj. milosrđe.

Zar i nas, i čitavu Crkvu ne poziva Isus u naše vrijeme da se utječemo njegovu milosrđu za sebe i za druge ljude, osobito teške grešnike. Samo nas njegovo milosrđe spašava, a njegova predragocjena Krv opravdava i brani.

Pročitaj još jednom, i više puta ovaj evanđeoski tekst i poslušaj što to Isus danas ima reći tebi osobno, nama svima u njegovoj Crkvi i u našoj Hrvatskoj domovini. “Milosrđe mi je milo, a ne žrtva” (Hoš 6,6).