PONEDJELJAK 21:00 Gostuje dr. Andrija Hebrang

Andrija Hebrang rodio se u Beogradu, 1946. godine. Sin je Andrije Hebranga, poznatog hrvatskog političara i Olge Strauss, iz bogate pakračke židovske obitelji. Njegov otac bio je visokopozicionirani član Komunističke partije i partizanski borac, te blizak prijatelj Tita. Godine 1949. optužen je za izdaju i smaknut u zatvoru u Beogradu. Mladi Andrija, zajedno s majkom i ostalom obitelji, stavljen je u kućni pritvor 1948. godine. Njegova majka provela je dvanaest godina u zatvoru, pa su djeca živjela s tetom u Zagrebu čiji je suprug odveden na Goli otok na nekoliko godina. Andrija je ponovno vidio majku kad mu je bilo jedanaest godina. Obitelj je bila prisiljena promijeniti prezime u Markovac, no Andrija na to nikada nije pristao. Nakon što je završio gimnaziju, pohađao je Medicinski fakultet na Sveučilištu u Zagrebu gdje je obranio doktorat i specijalizirao radiologiju i onkologiju, te postao sveučilišni profesor 1985. Dvije godine kasnije imenovan je predstojnikom Kliničkog zavoda za intervencijsku radiologiju i dijagnostiku bolnice Merkur.

HDZ-u se priključio 90-ih da bi u prvoj vladi bio postavljen za ministra zdravstva. Godine 1991. djelovao je u Kriznom stožeru kao koordinator Saniteta za pitanje oružanih snaga, a 1992. ušao je u izvršni odbor HDZ-a. Godine 1995. izabran je za potpredsjednika stranke. U saboru je bio zastupnik 1993. i 1995. Nakon smrti tadašnjeg ministra obrane Gojka Šuška, 1998. četiri mjeseca je obnašao dužnost ministra obrane, ali je zbog razilaženja s pomoćnicima podnio ostavku te se na neko vrijeme povukao iz politike. Sa sinom predsjednika Tuđmana 2001. osniva Hrvatski istinski preporod, ali se ubrzo vraća u HDZ gdje je na 7. Općem saboru stranke izabran za potpredsjednika. U Sanaderovoj vladi bio je ministar zdravstva i socijalne skrbi, no 2005. Povukao se zbog zdravstvenih razloga da bi se u politiku vratio kao zastupnik u saboru. Kada je HDZ ponovno dobio izbore 2007. godine Andrija je izabran za predsjednika Kluba zastupnika HDZ-a te je 2010. bio kandidat stranke na predsjedničkim izborima.

Odlikovan je Veleredom kralja Dmitra Zvonimira s Danicom i lentom te nagrađen nagradom “Bili smo prvi kada je trebalo” za knjigu “Zločini nad civilima u srpsko-crnogorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku”. Godine 2011. povukao se iz politike da bi potom podržao Miroslava Škoru i Domovinski pokret na izborima 2020.