NEDJELJOM U 16:30 Uzmimo svoj križ koji je naše sredstvo spasenja

ČITANJA:

Jr 20,7-9

Ps 63,2-6.8-9

Rim 12,1-2

Mt 16,21-27

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne. Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: »Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!« Isus se okrene i reče Petru: »Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«

Tada Isus reče svojim učenicima: »Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga. Tâ što će koristiti čovjeku ako sav svijet stekne, a životu svojemu naudi? Ili što će čovjek dati u zamjenu za život svoj? Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim.« Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Marko Obradović:

Ostaviti sve i poći za Isusom u punom smislu te riječi podrazumijeva biti njegov učenik. Onako kao što je to učinio Matej. On koji je carinik i sve čini računajući, bez kalkuliranja i promišljanja je ustao i pošao za Isusom. Isus nas poziva da ustanemo i ostavimo svoj život koji je bez njega isprazan. Blago onima koji su upoznali Isusa kao onog bez kojeg ne mogu učiniti ništa, koji ne traže slavu i priznanje od ljudi već svoj život daju Bogu i da se On proslavi u njima.

U razgovoru Isusa i Petra uočavamo kako Sotona ima snažan utjecaj, iako je u prisutnosti samoga Boga. Uspio je Petru poremetiti sliku o Mesiji koju je Isus često tumačio, da će biti optužen, mučen i ubijen. Stoga reagira slabo po ljudski, a ne po Božju. Ako naše misli nisu u skladu s Božjim, i nama se događa da poput Petra projiciramo svoju sliku Mesije. Često tako možemo čuti da se od Boga očekuje samo zabava ili neka pozitivna energija. Dimenzija križa i svaki oblik patnje žele se iskorijeniti. Umjesto da prihvaćamo trenutno stanje i životne križeve, želimo ponekad ići kroz život bez toga, bez Isusa, oslonjeni samo na sebe.

Don Dolindo Ruotolo često je molio onu strelovitu molitvu: Isuse misli Ti! Njegov život bio je poput Isusovog obilježen patnjom, nerazumijevanjem, osudom. Na koncu, kako ćemo propovijedati Isusa, ako sami nismo prošli ono što je on prošao. Isus nam ne kaže da biramo lakši put, već da uzmemo svoj križ koji je naše sredstvo prema spasenju i vječnoj domovini. Prilazi nam i s izborom – kaže ako hoćeš svoj život spasiti, uzmi svoj križ i slijedi me. Ne zapovijeda, ne uvjetuje, ne prijeti. Ako smo pristali ići za njim, onda nema druge nego odreći se sebe, svojih navezanosti i strasti i slijediti ga. Ako se toga ne odreknemo, nećemo ga moći prihvatiti kao onoga koji je put, istina i život.

Odlučiti ići za Isusom jedna je od najboljih odluka koje možemo donijeti u životu. Kada to učinimo nema nazad. Tko jednom okusi što je dobro, nema želju vraćati se na staro, makar ga to i koštalo. Kaže Majka Terezija kako ljubav da bi bila istinita, mora koštati, čak i povrijediti. Ne bojmo se odreći sebe i svega što nas odvaja od prave ljubavi. Ne štedimo sebe ni svoj život na putu za vječni. Jer tko izgubi svoj život poradi Isusa, na koncu će ga i naći.