NEDJELJOM U 16:30 Iščekivanje je vrijeme ljubavi ali i vrijeme kušnje

ČITANJA:

Mudr 6,12-16;

Ps 63,2-8;

1Sol 4,13-18;

Mt 25,1-13

Tekst evanđelja

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima ovu prispodobu: „Kraljevstvo će nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja. Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: ’Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: ’Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ Mudre im odgovore: ’Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!’ Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ’Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ’Zaista kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!“

Riječ Božju tumači o. Danijel Hranilović:

Lako je prepoznati likove iz prispodobe o mudrim i ludim djevicama: zaručnik je Isus Krist, dok djevice predstavljaju Crkvu koja čeka svoga zaručnika. To trajno čekanje završit će ponovnim dolaskom Isusa u slavi. To će biti konačan susret Zaručnika sa zaručnicom, Krista s Crkvom. Spremnost, budnost, osjećaj iščekivanja i nade; sve su to stvari koje Isus pokušava prenijeti. I zato je iščekivanje vrijeme ljubavi, ali i vrijeme kušnje. U ovoj čovjekovoj stvarnosti iščekivanja ne bi trebalo biti mjesta za strah i trepet, već za radost susreta, jer se nadam susretu s Onim koji me ljubi i kojega ja ljubim. Ponekad se primjećuje kao da ne znamo čekati. Sve bi moralo biti sada. No, to je život bez budućnosti u kojem nema mjesta za vjeru i nadu. Zapitaj se: znam li biti strpljiv i čekati? Ili gubim snage bdjeti nad svojim životom kao svjetiljkom? Ondje gdje se čovjek bori za sebe, za svoj ispravan put prema Bogu, kao da dolijeva stalno ulje u svijeću, koja će tada trajno gorjeti. Pozvan sam svijetliti i drugima poput svjetiljke i svojim svjetlom pokazivati put prema Bogu.

Sve na slavu Božju činite, poziva nas sveti Pavao. Sveti je Bazilije ovaj redak ovako protumačio: „Kad sjedneš za stol, pomoli se. Dok jedeš kruh, zahvaljuj onom koji je velikodušan. Ako piješ vino, sjeti se onoga koji ga dade za radost i ublažavanje boli. Dok se odijevaš, zahvaljuj onom koji ti dobrohotno dade odjeću. Kada gledaš nebeski svod i ljepotu zvijezda, spusti se do Gospodinovih nogu i pokloni se onom koji je svojom mudrošću stvorio sve to. Na isti način, i u ranu zoru i u sumrak, dok spavaš i kad si budan, zahvaljuj Bogu koji je stvorio i uredio sve tebi na korist, da bi Stvoritelja upoznao, uzljubio i proslavio.“ Svaka plemenita stvar neka nas uzdiže k njemu. Na ovaj način pokazujem da znam čekati, da bdijem i činim sve za susret s Bogom oči u oči.

Budemo li svakoga dana vjerni u malim stvarima, koristeći uobičajene prigode za ljubav i služenje Kristu, nećemo se bojati izići pred njega. Naprotiv, doživjet ćemo tada duboki mir i radost. Svaki je dan u našem životu poput prazne stranice koju nam je Gospodin darovao da bismo na njoj napisali nešto lijepo, nešto što ostaje za vječnost. Prijatelju, uzmi u svoje ruke knjigu svoga života i svakodnevno listaj njene stranice, da te ne iznenadi čitanje ove knjige na dan tvog suda i da se ne postidiš zbog njenog sadržaja.