NEDJELJOM U 16:30 Dati sebe da bi svijet bio boljim mjestom za življenje

ČITANJA:

Iz 40,1-5.9-11

Ps 104

Tit 2,11-14; 3,4-7

Lk 3,15-16.21-22

Tekst evanđelja:

Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima reče: »Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.

Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: »Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!«

Riječ Božju tumači vlč. Josip Vidović:

Draga braćo i sestre!

Danas je blagdan Isusova krštenja. Ovom nedjeljom završavamo božićni ciklus. Pred nama je vrijeme da vjeru koju kroz sveta i jaka vremena kao što je vrijeme iza nas počinjemo živjeti i svjedočiti u svakodnevnom životu. Uranjanje (grč. baptizo) u vodu koje je Ivan činio, a mi ga zovemo krštenje, bilo je poziv na obraćenje ljudima njegova vremena. Ako samo tako gledamo krštenje, nema nekog smisla da se Isus krstio. No, dolaskom Ivanu Isus pokazuje da ne traži ništa od ljudi što sam ne bi učinio. I ono što je još važnije, na njegovu krštenju Otac ga je proglasio svojim ljubljenim Sinom, a upravo to svi mi postajemo sakramentom krštenja – ljubljeni sinovi i kćeri Božje jer se uranjanjem pritjelovljujemo Isusu Kristu.

Isus je sve do krštenja na rijeci Jordanu trideset godina živio u Nazaretu a da nitko nije na njemu primjećivao ništa neobično. Radio je sasvim obične, svagdašnje poslove, znojio se, pokazivao žuljevite ruke svojoj majci Mariji i Josipu, drugovao je s prijateljima i susjedima, pjevao pjesme u društvu mladića i djevojaka, išao u sinagogu, u školu, radio u Josipovoj radionici, jeo, pio, spavao, tugovao i radovao se, ustajao, molio i tako se pripravljao na ono što će odlučiti o njegovoj sudbini i sudbini čitavog svijeta. Vrhunac njegovog zemaljskog života bilo je krštenje na Jordanu, taj trenutak prekretnica je u njegovom životu. Tada je završio njegov život u Nazaretu, a započeo javni život, počinje njegovo javno djelovanje zbog čega je i došao na zemlju, zbog čeka se utjelovio.

Taj rez njegova života bio je dolazak Duha Svetoga, koji ga je ispunio takvom snagom da je evanđelist Luka napisao da je iz njega izlazila sila koja je liječila sve. Evanđelista kaže da je Isus u sili Duha išao od sela do sela, od grada do grada, liječio sve bolesti, navješćivao Kraljevstvo i oslobađao ljude od zlih duhova. Jednom u životu treba doći trenutak u kojem prestaje vrijeme djetinjstva, a počinje zrelo doba. I vjera tako ima prestanak djetinjstva i početak zrelog doba. To je trenutak obraćenja, to su dani u kojima smo sazrijevali razmišljajući, moleći i tražeći Boga, i započeti zreli hod u vjeri. Tek kad se odlučim za Boga, tada i ja, poput Isusa, budem ispunjen Duhom Svetim, tada počinje nutarnja, duhovna spoznaja i moje nutarnje sazrijevanje koje mene čini sposobnim da vjeru svjedočim svojim riječima, još više životom i djelima. Tada vjera postaje sam život, tada mogu uspješnije raditi u svom poslu, jer me vodi intuicija, ljubav i snaga koju dobivam od Duha Svetoga. Kada čovjek u svome obraćenju doživi takvo iskustvo vjere, tada je siguran da Bog postoji, jer tada nije na djelu samo razum koji mu svjedoči da bi on morao postojati, nego je to iskustvo susreta s Bogom, koje čovjek više nikada ne može zaboraviti i zbog kojega mu više nitko ne može govoriti da Boga nema. Nije dosta samo krstiti se, nego se treba i roditi iz tog krštenja, kaže nam Isus.

Krštenje nas već čini djecom Božjom, krštenje već donosi spas, ali naša odluka za to krštenje, prihvaćanje riječi Isusa Krista i njegove osobe, odlučujuća je kako bismo izrasli iz utrobe krštenja i poput djeteta rasli, odgajali se i sazreli za vjeru u kojoj se mogu drugi rađati i od nas živjeti. Jednom treba samostalno Bogu reći odlučujući »da«. Tada počinje novi život, tada i ti bivaš ispunjen Duhom Svetim i tada ljudi zapažaju da si drugačiji. Do takvog se puta dolazi razmišljanjem, ali još više molitvom. Ali, ne recitiranjem molitava, nego srcem koje traži Boga, koje s njime razgovara i koje ga čuje. Blagdan Isusova krštenja svake nas godine podsjeća što se po krštenju događa. Isus ulazi u vode Jordana, pune grijeha, i posvećuje ih. Mi smo, naprotiv, kao grešnici ušli u vodu ispunjenu Duhom Svetim, koja nas je prilikom krštenja posvetila i ujedno nam dala poslanje. Isusovo poslanje je bilo da se iz ljubavi spusti i umre za nas na križu. Naše poslanje je također ući u život i dati sebe da svijet učinimo boljim mjestom za življenje. I tada će se i nad nama otvoriti samo nebo, a Otac će nebeski potvrditi sin si, kćer si moja ljubljeni – ljubljena u tebi mi sva milina, i to nam je razlog da iz dana u dan obnavljamo ona krsna obećanja koja su za većinu nas na krštenju izrekli naši roditelji i krsni kumovi, a koju smo i mi dužni svakoga dana potvrđivati. Amen!