Budi dio naše mreže

"Ne bojte se!"

Bojte se onih koji vam žele uništiti istinski život i uvući vas u prokletstvo grijeha i zla. Za sve drugo: ne bojte se! Imate na nebu Oca. On se brine za vas. Ništa vam se ne može dogoditi bez njegove volje. Riječ Božju tumači vlč. Perica Matanović.

/ sd

ČITANJA:

Post 49,29-33; 50,15-25;

Ps 105,1-4.6-7;

Mt 10,24-33

 

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim apostolima: »Nije učenik nad učiteljem niti sluga nad gospodarom svojim. Dosta je da učenik bude kao njegov učitelj i sluga kao njegov gospodar. Ako su domaćina Beelzebulom nazvali, koliko li će više njegove ukućane? Ne bojte ih se dakle. Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati. Što vam govorim u tami, recite na svjetlu; i što na uho čujete, propovijedajte na krovovima. Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu. Ne prodaju li se dva vrapca za novčić? Pa ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se dakle! Vredniji ste nego mnogo vrabaca. Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima.«

 

Netko reče da je strah u samoj srži ljudskoga bića. Čini se da čovjek živi u strahu, od rođenja do smrti. Dijete se boji mraka i tame, nepoznata lica, onoga koji viče. Mladi se boje sebe, boje se života… Ponekad je agresivnost, ili bijeg u pojedine poroke, drugo lice straha. I starije izjeda strah koji često prelazi u tjeskobu… A, tjeskoba je osjećaj. Osjećaj nije stvar ni razuma ni volje, pa se ne može odstraniti ni znanjem ni htjenjem. Nije ni nagon, pa se ne može umrtviti nikakvom askezom. Tjeskoba se javlja kao osjećaj izručenosti silama koje, osobno, ne možemo kontrolirati (npr. prirodne katastrofe, ratovi…) ili kao strah pred onim što nas sutra čeka. Isus je jednom prozvao te naše egzistencijalne bojazni: Što ćemo jesti? Što ćemo piti? U što ćemo se odjenuti?

Strah je odraz i posljedica grijeha. Od časa kada je prvi čovjek zgriješio, grijeh se, a s njim i strah, poput zatrovanog oblaka nadvio nad ljudski život. Unio je nemir u ljudsko biće, narušio opći sklad suživot, unio je smrt u ljudski život. A smrt, koja je posljedica grijeha, korijen je svakog čovjekova straha. Baš na to iskustvo i činjenicu straha i bojazni, kojoj je temelj u činjenici grijeha, spušta se kao neko osvježenje i olakšanje Kristova poruka: „Ne bojte se!“ Objava i navještaj života i poslije tjelesne smrti podloga su Isusova poziva da se ne bojimo. Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo; dušu vam ne mogu ubiti…

Isus je pobijedio smrt. Njegova smrt i uskrsnuće zalog su naše pobjede; izvor naše nade: “Ako je Bog s nama tko će protiv nas?” (Gal 2,20). Straha se može osloboditi samo onaj tko pobjedi zlo i grijeh, tko zna i vjeruje da posljednju riječ nema smrt nego uskrsnuće i život. Nakon Isusova uskrsnuća prvi učenici su povjerovali, zato su i postali neustrašivi. Valja nam nadići prolazne vrednote na kojima često gradimo svoju sigurnost, jer su one varljive. Gledajmo prijeko, prema Nebu.

Druga je poruka: priznati se Isusovim. Kod popisa stanovništva mnogi se izjasne kao vjernici, kao članovi rimokatoličke Crkve. Nameće se pitanje: Što znači priznati se Kristovim? To nije registracija, već život u duhu evanđelja, u zajedništvu katoličke Crkve, kojoj pripadamo. To je svjedočenje vjere životom. Gdje? Najprije u obitelji – u komunikaciji i molitvi… Zatim, na ulici, na radnom mjestu… Ne nametljivim govorom o svojim stavovima već svojim ponašanjem…

Možda se pitamo kako se ponašati kad se u svakodnevnom životu susrećemo s nevjernicima? Zgodna slika iz života sv. Franje. Dođe mu učeni dominikanac i reče kako ima prijatelja koji nije baš vijernik. A Sveto Pismo kaže da takvim treba propovijedati i poticati ih na obraćenje… Franjo Mu reče: Živi svoju vjeru. Ponašaj se kao pravi vjernik… to je najbolji poticaj na obraćenje

Svi se mi, ponekad, nalazimo u situacijama nijekanja, pa poput sv. Petra, u Pilatovu dvoru, znamo reći: “Ne, ne poznam toga čovjeka” (Iv 18, 17). Tek priznavanje krivnje vodi preko nijekanja do vjere. Na izlasku Petra susreće Isusov pogled: “Tada zaplaka gorko.”

Petar je iz nijekanja našao put do priznavanja svojih grijeha, do ispovijedanja vjere i potpunog povjerenja u Isusovu riječ: “Tko god se dakle pred ljudima prizna mojim, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem koji je na nebesima.”

Bilo bi dobro, kad bismo riječi današnjeg evanđelja primijenili na svoj život. Riječ koja se tri puta ponavlja u današnjem tekstu je: “Ne bojte se!” Zamislimo Isusa kako tu istu riječ u našim okolnostima sada primjenjuje na nas. Ne bojte se ljudi! Previše ste ovisni o onome što će ljudi reći, što ljudi misle i očekuju od vas. Bojite se njihovih kritika i reakcija. Strepite pred javnošću kao da je ona nezabludiva i sveznajuća. Ne bojte se ljudi. Nisu oni mjerodavni za sve. Nisam li vam ja dao riječ života? Okrenite se meni i činite ono što je Božja volja za vas, što odgovara njegovoj riječi. „Neka mi bude po tvojoj riječi!“ – izrekla je Blažena Djevica Marija pred arkanđelom Gabrijelom koji joj je navijestio da će začeti po Duhu Svetom i roditi Sina Božjega, Spasitelja svijeta. Ne bojte se za Boga žrtvovani najbolje što imate. Ne bojte se onih koji vam mogu nauditi tijelu. Kao da je glavni izvor straha i panike među vama ljudima upravo mogućnost da vam netko ne naudi, da vam ne ugrozi radno mjesto, da vam netko ne umanji zasluženu plaću. Bojite se da ne ispadnete pred svijetom smiješni, da vas ne proglase konzervativnim i nazadnim. Bojite se onih koji vam mogu nauditi dobru glasu, vašem zdravlju i materijalnim interesima. Nažalost, ne bojite se toliko mogućnosti da izgubite poštenje, nevinost, istinoljubivost. Ne borite se radikalno protiv laži, zablude, zavodljivosti ovoga svijeta. Kao da se ne bojite za svoju dušu, za čisto srce, za vjeru. Kao da vam je konkretnije prisutna materijalna sigurnost nego li vječni život i stanje milosti. Ponovno vas zovem: Bojte se onih koji žele nauditi vašoj duši; bojte se onih koji vas žele uvući u mrežu nemorala i laži. Bojte se onih koji vam pune srce bestidnim programima. Bojte se onih koji vam žele otupjeti potrebu za molitvom, čežnju za nedjeljnom euharistijom i za svetošću dana Gospodnjega. U takvim nastupima je i đavao prisutan, neprijatelj čovjeka od početka, otac laži i ubojica ljudi.

Bojte se onih koji vam žele uništiti istinski život i uvući vas u prokletstvo grijeha i zla. Za sve drugo: ne bojte se! Imate na nebu Oca. On se brine za vas. Ništa vam se ne može dogoditi bez njegove volje. Vjerujte u njegove planove ljubavi s vama i sačuvajte mir srca i duše. Njemu ste dragocjeniji od svakog drugog stvorenja koje je stvorio. Zapisa nam prorok Jeremija Božje riječi: “Ne boj se dijete drago! Jer ˝prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih˝ (Jer 1,5) A prorok Izaija donosi nam ove Božje utješne riječi: “Ne boj se, jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si moj! Jer dragocjen si u mojim očima, vrijedan si i ljubim te ja .“ (Iz, 43)

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja