Naučimo surađivati u njivi Gospodnjoj!

ČITANJA:

Izl 24,3-8;

Ps 50,1-2.5-6.14-15;

Mt 13,24-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Iznese Isus narodu drugu prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: ‘Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?’ On im odgovori: ‘Neprijatelj čovjek to učini.’ Nato mu sluge kažu: ‘Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?’ A on reče: ‘Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.’«

Hvaljen Isus i Marija! Dobro vam jutro, dragi prijatelji!

‘Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode.’ (Mt 13, 24-25)

Nakon prispodobe o sijaču i tumačenju te iste prispodobe današnji odlomak Matejeva Evanđelja donosi nam jednu novu Isusovu prispodobu i to onu o kukolju. Kada kažemo kukolj, tada mislimo na štetne biljke u poljodjelstvu poput trnja, strička i tome slično…

Neprijatelj – Zli – dok sve miruje i čovječanstvo samo naizgled spava, na Božjoj njivi sije kukolj. Malo-pomalo, dok usjev izraste i isklasa pokazat će se posred žita i štetno djelovanje posijanog kukolja. Sluge su zbunjeni pojavom tih štetnih biljaka, no domaćinu je poznato skriveno djelovanje zla neprijatelja.

Na njihov upit i želju da ga iščupaju, odgovora mirno i staloženo: ‘Pustite nek’ oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu.’ Dakle, pozornost domaćina nije usmjerena na mrska neprijatelja i njegovo štetno djelovanje. Ono do čega je njemu stalo jest da dobro sjeme izraste i isklasa i donese obilat urod.

A kada dođe vrijeme žetve, onda će se pobrinuti i za kukolj. Žetva u biblijskom izričaju označava sud i svršetak vremena. A mi dobro znamo da osuda i konačni sud pripada samo dobrom Bogu, koji je u današnjoj prispodobi prikazan kao strpljivi domaćin, koji u svom neizmjernom milosrđu i sa samo Njemu svojstvenom strpljivošću podnosi pomiješanost dobrih i zlih. Tu stvarnost jako lijepo izriče psalam 103,8; ‘Milosrdan i milostiv je Jahve, strpljiv i bogat milosrđem’.

Ovom prispodobom kao da nam se želi reći da u ovom svijetu u kojem živimo, u našim srcima, pa i u našoj Crkvi ima i bit će dobrog sjemena, ali i kukolja. Gospodinu je to poznato, poznat mu je spori rast dobroga sjemena i dobro On zna da, usprkos svim našim ljudskim strahovima, ono ne može biti izgubljeno. Priznajmo sami sebi, dragi prijatelji, da često padamo u napast negativnog i grešnog razmišljanja dok promatramo svoga bližnjega.

Svima nama Gospodin po ovoj prispodobi želi darovati dostatno vremena za obraćenje i povrat k Njemu. Na nama je da naučimo strpljivo surađivati na samo naizgled dugom poslu u njivi Gospodnjoj. Tko ima uši, neka čuje!