Molitva je komunikacija sa Stvoriteljem!

ČITANJA:

Post 18,20-32

Ps 138

Kol 2,12-14

Lk 11,1-13

Tekst evanđelja:

Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: »Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike.« On im reče: »Kad molite, govorite: Oče! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan! I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!«

I reče im: »Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: ’Prijatelju, posudi mi tri kruha. Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!’ A onaj mu iznutra odgovori: ’Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem…’ Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti.

I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se. A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!«

Hvaljen Isus i Marija! Dobro vam jutro, dragi prijatelji! Liturgijski tekstovi ove, 17. nedjelje kroz godinu, stavljaju naglasak na vitalnu nužnost komunikacije sa Stvoriteljem, tj. na onu stvarnost koju mi jednom riječju zovemo MOLITVA.

Praotac naše vjere, Abraham, u današnjem prvom čitanju iskazuje veliku smjelost pred Gospodinom pouzdajući se u Njegovu dobrotu i milosrđe, on usrdno s pouzdanjem moli da Gospodin spasi pravednike u Sodomi i Gomori. Njegov primjer nas potiče da u molitvi trebamo biti itekako ustrajni i postojani.

U današnjem Lukinom evanđelju Isus nam je prikazan kao onaj koji moli. Dobro je za primijetiti Lukine riječi ‘Isus je na nekom mjestu molio’. Kao da nam evanđelist time želi reći da molitva ne bi trebala biti ukalupljena u neko posebno mjesto i u neki posebni trenutak dana. U razgovoru s ljudima često možemo čuti da im je teško pronaći vremena za molitvu, a i kada se odluče za taj iskorak, tada teško pronalaze riječi za molitvu.

Jedan od učenika, dok je zadivljeno promatrao Učitelja kako moli, u današnjem evanđelju Isusu postavlja sljedeće pitanje: ‘Gospodine, nauči nas moliti!‘ A mi? Jesi li ti, štovani prijatelju, molio ikada Gospodina da te nauči moliti? Na učenikovu zamolbu Gospodin njega, a po njemu i sve nas, obdaruje jedinom naučenom molitvom, molitvom koja ujedinjuje sve one koji su u Krista po sakramentu krštenja ucijepljeni, molitvom OČE NAŠ.

Prva riječ koju nas Isus uči da izgovaramo u toj molitvi jest: ‘Oče!’ Na aramejskom jeziku ono se kaže ‘Abba’, što će reći: ‘Tata, tatice!’

Da, svi mi imamo jednog Oca koji nas neizmjerno ljubi, i to onom ljubavlju kojom Otac ljubi svog Sina jedinca.

‘Sveti se ime tvoje…’ Ime u Bibliji označava konkretnu osobu, a ovim zazivom želi se iskazati želja da Bog koji je savršena svetost i kojemu ništa ne možemo oduzeti niti nadodati, Bog koji je sama ljubav, kao takav bude prepoznat od svih nas.

‘Dođi kraljevstvo tvoje’ je izraz one nade u jedan bolji svijet u kojem će kraljevati mir i pravda Božja. To se ostvaruje po onim srcima koji su spremni da se otvore vodstvu Duha Svetoga. Bilo bi dobro, dragi slušatelju, danas zastati pred drugim dijelom ove molitve Gospodnje te pokušati osobno posvijestiti dubinu i širinu riječi koje nas je Učitelj naučio izgovarati.

Na kraju današnjeg evanđelja Isus sve nas potiče na ustrajnost u molitvi: ‘Ištite, i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!’ Ta postojanost koja se ostvaruje u poniznosti molitelja ne može a da ne bude uslišana i nagrađena od Boga jer, ‘tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se’.