"Mir vama!"

ČITANJA:

Dj 3,11-26;

Ps 8,2a.5-9;

Lk 24,35-48

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Učenici pripovjede što se dogodilo na putu i kako prepoznaše Isusa u lomljenju kruha.

Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: »Mir vama!« Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: »Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.« Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: »Imate li ovdje što za jelo?« Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede.

Nato im reče: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.« Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: »Ovako je pisano: ‘Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštanje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci.«

Dragi prijatelju, priznajmo slobodno: Nije jednostavno vjerovati, vjeru zadržati u Kristovo Uskrsnuće. Nije to čudno, to je realnost. Misli kojom održavamo vjeru u Uskrsnuće suprotstavlja se masa „dokaza“ koji odvlače pažnju. Zato Gospodin surađuje, čini geste u kojima se vjera dokazano hrani, barem neko vrijeme. Objavljuje se prkoseći često zakonima fizike kao što smo čuli u ovom odlomku kada je Isus došao među apostole kroz zatvorena vrata. Želi nas ohrabriti u vjeri da ne malaksamo. Pred neizvjesnosti mnogih reakcija na naš vjerski stav često dominira strah koji grči, blokira. Isus nas ohrabruje riječima: Mir vama! Zašto si se prepao, zašto sumnjaš? Zašto vjerom ne izgrađuješ svoj život i bližnjega? Isus čini prvi korak, razdire stanje straha, interesa, ne plaši se progona ni odbačenosti. Čini korak kojim, ne samo da uskršava, nego čini okvire života dostojnog čovjeka. Bog pogleda čovjeka, smiluje mu se i podiže ga, usprkos svakoj protivštini. Mnogi su vjerujući u Gospodina činili vrijedne stvari koje su prkosile ljudskim i prirodnim zakonima. Činili su jer im je to bilo normalno u okolnostima vjere i pouzdanja u Gospodina.

U svojem govoru na Gori Isus jako lijepo kaže: „Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!“ Ovo što je za života navijestio, što je napisano još u izvorima Starog Zavjeta, na Isusu se konkretno događa ali bez uspjeha. Gospodin je svojom ljubavlju pobijedio zlo. Progonitelji su posramljeni Kristovim Uskrsnućem.

Gospodin nas ovim želi potaknuti na postojanost vjere unatoč mnogim strahovima, padovima, sumnjama i lutanjima. Svjedočenje mnogim milosnim trenucima mogu nam poslužiti u svrhu jačanja vjere i uvjerenja kako u svojim najvećim bolima nismo sami, nego je Gospodin blizu. Ohrabrivanje prve zajednice apostola u evanđeoskom odlomku znači i Isusovu nakanu danas – nas ohrabriti u poteškoćama, nevoljama, strahovima. Sve to u zajedništvu vjere i aktivne prisutnosti možemo sve to zajedno s Gospodinom prebroditi. Zajednica Crkva može svojom ljubavlju, slogom, spremnošću prihvatiti stvarnost i preokrenuti je u svoju korist.

Ne boj se, brate i sestro, Kristove rane obasjane su slavom uskrsnuća i tako su ostavile oznake ljubavi i predanja. Gospodin nas poziva na odlučnost u svjedočenju vjere staloženim i dobrim životom u okruženju u kojem živimo. Bog se u našem dobru proslavlja, u razumijevanju očituje i ljubavi sve povezuje. Uskrs nije samo vanjsko slavlje nego vrhunac predanja po kojem Bog ne napušta svoje miljenike.

Izaberi postojanost usprkos mnogim nevoljama. Bog nas poziva

Mir tebi!