Budi dio naše mreže

Marijo, hvala ti za uzor predanja i vjere!

Marija je potvrda kako se isplati s povjerenjem gledati u ono što dolazi i ne ostajati u svojoj prošlosti. Bog rado surađuje s čovjekom, a Marija je najvrsniji primjer takve suradnje. Riječ Božju tumači fra Serđo Ćavar.

/ sd

ČITANJA:

Iz 9, 1-6

Ps 113

Lk 1, 26-38

 

Tekst evanđelja:

U šestom mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjeg. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«

Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem? Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!« Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.

 

Dragi prijatelji, danas slavimo spomendan Blažene Marije Djevice Kraljice. Božja riječ govori o Božjem dolasku među ljude, u kojemu Marija djelatno sudjeluje kao suradnica Božjeg plana za spas čovjeka.

Prvo nam čitanje, iz knjige proroka Izaije, spominje posljedice Božjega djelovanja u tekstu punom suprotnosti. Emanuel će najprije učiniti da umjesto poniženja dođe slava, umjesto tame – svjetlo i umjesto žalosti – punina radosti. Dijete koje dolazi čovječanstvu vraća dostojanstvo, a sam Bog dolaskom Djeteta postavlja granicu tlačenja, boli i patnje svoga naroda. To Dijete ima nesvakidašnje oznake. Ono je ‘Savjetnik čudesni, Bog silni, Otac vječni, Knez mira’. Ovi nazivi sastavljeni su od dva pojma, od kojih je jedan vezan uz zemaljsku stvarnost, a drugi uz nebesku. Dakle, to dijete imat će i zemaljske i nebeske oznake, odnosno bit će i čovjek i Bog.

U novozavjetnom čitanju prepoznajemo ispunjenje ovoga kao i ostalih starozavjetnih obećanja dolaska Mesije. Luka nam, kao vrsni pripovjedač, u dijalogu anđela Gabrijela i Marije opisuje Božji naum spasa i ljudski pristanak na taj čin. Marija je kod Boga našla milost jer nju Bog odabire da postane majkom Mesije. Marija govori kako ne poznaje muža, što je židovski izraz za činjenicu da s Josipom još nije imala odnosa. Anđeo odgovara kako će ju sila Svevišnjega osjeniti, to jest primanje toga djeteta svoj izvor ima u čudesnoj Božjoj svemoći i stvaralačkoj snazi.

‘On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida.’ Ovom djetetu, rođenom od Marije, pripast će čast koju su imali židovski kraljevi od dana svoga ustoličenja, o čemu govori i psalam 2. Odgovarajući ondašnjim mesijanskim iščekivanjima, dijete će kraljevati nad svim Izraelom, ne samo nad Judejom. Na kraju Marija daje potvrdu svojim riječima ‘Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!’

Tekstom dominiraju izrazi ‘začet ćeš’, ‘rodit ćeš’, ‘nadjenut ćeš’, dakle govori se o događajima koji će tek uslijediti. Marija je potvrda kako se isplati s povjerenjem gledati u ono što dolazi i ne ostajati u svojoj prošlosti. Bog rado surađuje s čovjekom, a Marija je najvrsniji primjer takve suradnje, jer čitav svoj život predaje za ispunjenje Božjeg nauma. Bog svome narodu obećava vedru budućnost, a za nju traži ljude koji će mu do kraja predati svoj život na raspolaganje. U iskoraku prema sutrašnjici, koja možda nosi i određenu neizvjesnost, prepoznajemo Boga koji pretječe naše nesigurnosti i strahove.

Marijo, hvala ti za uzor predanja i vjere. Vodi nas do svoga Sina, našega Spasitelja!

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja