Kušnja

Autor: don Ante Mateljan

Da budem iskren, volim gledati dokumentarne filmove o Božjim čudesima, ali i o ljudskim otkrićima i djelima. Tu se vidi kako znanstvenici, kad naslute da su nešto značajno zaključili, to i provjeravaju! Postoje različite metode: od matematičkih jednadžbi za teorije, do tvarnog iskušavanja u praksi za tehničke pronalaske i strojeve. Kako smo mi ljudi duhovno-tjelesna bića, i ono što je u nama važno podvrgava se provjeri. Provjeri uma, zaključivanja, razbora, pameti, ali i provjeri tvarnog, tjelesnog ispravnog djelovanja. Mene, eto, muči pitanje: postoji li kakva provjera za vidjeti koliko je tko istinski čovjek? Čini mi se da odgovor nalazimo upravo u evanđeoskom odlomku u kojem sveti Luka (4,1-13) izvještava o kušnji što je Isus podnosi u pustinji. Radi se o provjeri autentičnosti Isusova poslanja! A iskušava ga onaj tko mu želi da ne prođe kušnju, nego da padne, da pokaže kako je bezvrijedan. Stoga je kušnja puna zamki.

Kušnja o tome je li Isus zaista autentičan, sastoji u tri dijela. Svaki se odnosi na ono najtemeljitije za svakoga čovjeka. Prva kušnja je ponuda kruha bez motike, uspjeha bez truda, zadovoljenja osnovnih potreba tijela bez ikakve brige. To je ono što su stari Rimljani zvali: kruha i igara. A đavao to naziva: kruha od kamenja… Druga kušnja je još zamamnija jer za dobiti sva blaga, svu vlast i slavu svijeta treba učiniti samo jednu gestu koja naizgled ništa ne košta: poklonit se vragu! A vrag će još stvoriti iluziju – da samog sebe ukloni iz vidokruga, da se lako pomisli kako ga i nema. Eto zatvorenog kruga: samo se pokloni vragu i imaš sve – a vraga, kao i nema. Dok, kako napisa davno Šenoa u svojoj priči o postolaru, vrag ne dođe po svoje. Treća kušnja izgleda poput zabave, igre u kojoj je glavni zgoditak iskušavanje Boga. Eto, Bog ionako može sve podnijeti, na koncu konca podnio je i križ, pa kad hoće neka se pati. A budeš li iskušavao Boga i njegovu strpljivost, svijet će ti se diviti. Postat ćeš slavan, hvaljen. Bit ćeš na svim televizijama svijeta.

Moderni tehnolozi nude iluzije novim generacijama: dat ćemo vam kruha od kamenja, GMO-a i ne znam čega… samo pustite da vas mi vodimo. Zatim, ista je i druga napast koja veli: jer vraga nema, ništa te ne priječi da upotrijebiš njegovu metodu, pa ćeš vidjeti napretka. A to je manipuliranje životom, od opravdanja ubijanja nevinih, do kloniranja i eutanazije. Rezultat je uvijek – samo se o njemu ne govori, da vrag dođe po svoje. A koliko li je prisutno treće napasti, te iluzije sreće iz isprazne slave! Tako đavao stalno kuša – ne samo ljude, nego i Boga, koliko može podnijeti. Sve dok Bogu ne prekipi – a Isusu je prekipjelo, i otjerao je vraga paklenoga od sebe! Svaki čovjek, jer je stvoren na sliku i priliku Božju, i sam prolazi što je Isus prošao. I kroz ove kušnje valja mu provjeriti, utvrditi, dokazati svoju čovječnost. Samo se na taj način stječe, u Božjim očima, certifikat valjanosti! Tek prokušanoj osobi, veli nam Isus, Bog će reći: Bravo, prokušani prijatelju. Valjaš slugo dobri i vjerni. Ti si prikladan za upotrebu, to će reći za zajedništvo sa mnom, za kraljevstvo nebesko.

Stari su ponavljali: Vrag nit’ ore niti kopa, nego vrše oko krštene duše. Na kušnji je naše ljudsko dostojanstvo, naši temeljni odnosi, brak i obitelj. Na sve tri vrste napasti: – tijela (kruh i naslada); duha (ponos, oholost, čast i vlast) i duše (staviti se na Božje mjesto), Isus je odgovorio okretanjem svoga lica Bogu, a odvraćanjem od sotone – pa i pod cijenu križa. Isti put vrijedi i za svakoga tko želi biti slika Božja, a ne vražja. Konačno, tko s vragom tikve sadi – velike narastu, ali se njemu i drugima o glavu razbiju! A tko se u Gospodina uzda – njegov put, pa i kad je križni, vodi do uskrsnuća. / Gospodine, sačuvaj nas u milosti da ne skrenemo s puta tvojega. Amen.