Čekajući...
Autor: don Ante Mateljan
‘Onda se vratiše u Jeruzalem
s brada zvanoga Maslinsko,
koje je blizu Jeruzalema,
udaljeno jedan subotnji hod.
I pošto uđu u grad, uspnu se
u gornju sobu gdje su boravili:
Petar, Ivan i Jakov i Andrija,
i Filip i Toma, Bartolomej i Matej,
Jakov Alfejev i Šimun Revnitelj
i Juda Jakovljev – svi oni bijahu
jednodušno postojani u molitvi
sa ženama i Marijom,
majkom Isusovom i braćom njegovom.’
(Dj 1,12-14)
Da ti Isuse, napomenem: Ja sam tvoj rođak!
Često me zovu i tvojim bratom,
a izgleda da pomalo i sličimo.
Ime mi je Jakov.
Došao sam za Pashu u Jeruzalem,
dakako, iz Nazareta, iz Galileje.
Došlo nas je dosta, kao i svake godine,
ovaj put možda nas je i više nego inače.
Znali smo da si se ti uputio ranije,
sa svojim učenicima, put Judeje,
i bili smo sigurni da ćemo te naći
pod kojim od hramskih trjemova,
gdje razgovaraš s ljudima, poučavaš,
i činiš ono što nitko od ljudi ne može.
U dnu duše, iskreno priznajem,
nekako smo se svi nadali da će se ovaj put
zaista dogoditi nešto veliko!
Nadali smo se da će se ipak pokrenuti mase,
da će se k tebi okrenuti i povjerovati u tebe
naši poglavari, veliki svećenici i Sinedrij,
da će te priznati prorokom Božjim!
Zapravo, ni dan danas ne znam
kakva je to točna nada bila,
što smo mi zapravo očekivali,
ali znam što se zbilo:
Kako su te uhvatili i osudili,
nakon što te je nesretni Juda izdao,
kako te je naše Veliko vijeće
poslalo Pilatu s nalogom da te osudi,
a ovaj te proslijedio Herodu koji te je izrugao,
pa vratio Pilatu, a taj te još izbičevao,
i poslao na Kalvariju na raspeće!
Kao da im sve to nije bilo dosta,
iznad glave su ti još pribili i natpis:
Isus Nazarećanin Kralj Židovski!
Znam i to da si, onako izmrcvaren,
do tri sata umro, pred očima majke!
A onda su te skinuli s križa,
i nisu te bacili u zajedničku jamu,
jer je Josip iz Arimateje od Pilata isprosio
tvoje mrtvo i izmučeno tijelo
i položio ga u svoj novi grob u vrtu!
A Zašto ti ovo, Isuse, spominjem!
Pa mi smo te treći dan susreli živa!
Zapravo, taj mi se dan i dan danas
nekako čini nestvaran!
Žene su ranom zorom otrčale na grob
da te pomažu, iako su znale
da je to nemoguće, ne samo zbog straže
i velikog kamena navaljenog na vrata,
nego jer bi bilo ludo dirati mrtvaca
koji je već treći dan u grobu.
Ali, njima su se ukazali anđeli
i rekli im da si ti živ!
Onda su one krenule to javiti nama,
pa su Petar i Ivan otrčali vidjeti što je,
da bi našli prazan grob i složene povoje.
Toga si se dana Mariji iz Magdale
ukazao dok je plakala u vrtu,
a s dvojicom učenika proputovao si
čitavu cestu do Emausa…
I da ti dalje ne pričam (to sam najbolje znaš)
koliko je tih događaja još bilo!
Ne mogu ih sad ni nabrojiti!
O, Isuse, kako si nas obradovao,
i kakva je radost ušla u svu braću,
kad su se doista osvjedočila
da si ti, Isus, naš Isus iz Nazareta,
onaj koji je bio na križ razapet – sada živ!
Ukazivao si nam se prvoga dana u tjednu,
kroz šest tjedana, ovdje u Jeruzalemu,
kao i onima koji su bili otišli u Galileju!
A onda si nam rekao da se vratimo u Jeruzalem!
Okupio si nas, kao kvočka piliće,
i rekao nam: A sada budno čekajte!
Poveo si nas sa sobom na Maslinsko brdo,
i tu nas blagoslovio, da bi naočigled svima,
s vrha brda Maslinskoga, uzašao na nebo!
Zapanjeni smo u nebo gledali,
dok te oblak ne ote našim očima!
I sada, Isuse, evo nas opet svih skupa,
ovdje, u Jeruzalemu – na čekanju!
Glupo je, ali pitam tebe, Isuse:
Jesi li ti ikada čekao? Ne bezbrižno,
uz gutljaj i zalogaj, bez bojazni.
Nego poznaš li ono čekanje,
koje ti ne da ni zaspati ni raditi,
od kojega ti sva utroba vrije,
jer to što čekaš, prevažno je!
Ako se obećanje ispuni i čekanje ostvari,
samo sanjati možeš kud će te odvesti!?
A ako se ne ostvari i bude uprazno,
tek tada će biti prava nevolja,
jer će sve u što si uložili život
biti začinjeno potpunim razočaranjem!
Eto, Isuse, sav sam se zbunio i zanio.
Htio sam ti reći kako se osjećamo
ovako sjedeći, šetajući po kući, moleći
i s vremena na vrijeme zanovijetajući!?
Čekamo da ispuniš svoje obećanje,
koje si nam dao na dan svoga Uzašašća:
Primit ćete snagu Duha Svetoga
koji će sići na vas i bit će te mi svjedoci
u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji,
i sve do kraja zemlje!
Čekajući evo prepričavamo i ono
što si nam i prije govorio, a što
u stvari ni danas pravo ne shvaćamo:
‘Ja ću moliti Oca i on će vam dati
drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek!
Duha Istine, kojega svijet ne može primiti
jer ga ne vidi i ne poznaje. /…/
Neću vas ostaviti siročad!
Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac
poslati u moje ime, poučavat će vas
u svemu i dozivati vam u pamet sve
što vam ja rekoh!’ (Iv 14, 16-17.26)
E, pa sad, Isuse: Dao si nam obećanje!
Znamo da ti svoja obećanja ispunjaš,
ali valjda i znaš, da nam je svakim danom
sve teže čekati, da smo sve nestrpljiviji,
a priznajem i da se, kao i za tvoje muke,
unatoč svemu što smo iskusili – opet bojimo!
Svjesni smo zašto si nam napominjao,
da se, kao tvoji učenici i braća, držimo zajedno!
Valjda računaš da ćemo se tako manje bojati!
Upozorio si nas da molimo i bdijemo,
da ne upadnemo u napast!
Sve mi to znamo, i koliko-toliko činimo!
Zato smo se i okupili baš ovdje,
u dvorani gdje smo posljednji put
s tobom blagovali – posljednju večeru!
S nama je i tvoja majka, Marija,
koja se brine za sve nas, i predvodi molitvu!
Znaš, Isuse, da se ne bismo usudili ostati,
ovdje u Jeruzalemu, po tvojemu nalogu,
i čekati tvoje obećanje, da ti ne vjerujemo!?
Pa ipak, sam znaš da nam je vjera slaba,
I kad već znaš da jedva čekamo,
da nam je strpljivost na izmaku
i da su nam snage malaksale,
požuri se, Isuse, i ispuni što si obećao!
Pošalji nam svoje jakosti i prosvjetljenja,
Ispuni nas pravim znanjem i mudrošću,
pošalji nam duha pobožnosti
i pravoga straha Božjega.
Požuri, Isuse, i pošalji nam svoga Duha,
Branitelja, jer inače neće biti ništa ni od nas,
a ni od onoga o čemu si nam govorio.
*
I još nešto, Isuse, samo da znaš!
Ako ikada budem pisao nešto o tebi,
Znaš što će stajati na kraju?
Na kraju svega napisat ću:
Dosadilo mi je čekati!
Zato, ispuni svoje obećanje
i Dođi, Gospodine Isuse!
Dođi kako si obećao!
Maranatha! Dođi Gospodine Isuse!