Jesu li naše uši zatvorene za Isusove riječi?

ČITANJA:

Post 17,3-9;

Ps 105,4-9;

Iv 8,51-59

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus Židovima: »Zaista, zaista, kažem vam: ako tko očuva moju riječ, neće vidjeti smrti dovijeka.« Rekoše mu Židovi: »Sada vidimo da imaš zloduha. Abraham umrije, tako i proroci, a ti kažeš: ‘Ako tko čuva moju riječ, neće okusiti smrti dovijeka.’ Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?« 

Odgovori Isus: »Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi — Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog, no ne poznajete ga, a ja ga znam. Ako vam reknem da ga ne znam, bit ću lažac jednak vama. No znam ga i riječ njegovu čuvam. Abraham, otac vaš, usklikta što će vidjeti moj Dan. I vidje i obradova se.« Rekoše mu nato Židovi: »Ni pedeset ti još godina nije, a vidio si Abrahama?« Reče im Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!« Nato pograbiše kamenje da bace na nj. No Isus se sakri te iziđe iz Hrama.

Čitanja ovih dana nam sve više približavaju temeljno otajstvo naše vjere, a to je Uskrs. Ovo je posebno vrijeme kada se od nas traži još veća pobožnost i priprema za predivno i veličanstveno otajstvo Božjeg Milosrđa, tj. našeg otkupljenja. Ne trčimo ipak prebrzo tim putem, ne zaboravimo nešto jako važno, što jako često stavljamo sa strane, a to je činjenica da nećemo moći sudjelovati u slavlju Uskrsnuća Gospodinova, ako cijelim sobom ne prijeđemo i sudjelujemo u Kristovoj muci u smrti na Križu. Kako bismo na kraju Velikoga tjedna mogli sudjelovati u Kristovoj slavi, moramo najprije zaroniti u Njega samoga i biti prisutni u cijelom Križnom putu, biti u zajedništvu s Njime.

Danas u Evanđelju opet susrećemo Krista koji pojašnjava slušateljima tko je On, ali ti slušatelji jednostavno imaju zatvorene uši za Božje stvari i ne razumiju što im Isus želi reći. Ne razumiju da je On Bog, da je Sin Božji, da ga je sam Otac poslao. Njihove misli i srce su ograničene. Danas svaki od nas može stati na mjesto tih ljudi i zapitati se koliko ja zapravo vjerujem Kristu i koliko snažno prihvaćam ono što mi On govori.
Zadržimo se na Isusovim riječima „ ja jesam“. Što za mene znače te riječi, vjerujem li uistinu kako je Krist prije svega, nakon svega i u svemu, da me njegovo Božanstvo ispunjava i zna oduvijek? Isus nam uistinu želi pokazati kako je On u svemu što nas susreće svakoga dana. Pogledajmo malo na događaje koje nam razni mediji prenose – svugdje neki ratovi, svađe, ubojstva, nepravda, a zašto? Kada bi svijet uistinu stavljao Boga na prvo mjesto, bi li bilo toliko nesreća u svijetu? Mi često volimo sami sebi biti bogovima, volimo imati sve pod svojom kontrolom, a kada izgubimo kontrolu, sve te velike stvari često postanu katastrofom. Kada bi Bog bio na prvom mjestu, naš bi život definitivno bio sigurniji i zaštićen Njegovim blagoslovom. Dakle, tko je Isus za mene? Na kojem se mjestu u mojemu životu On nalazi? Čujem li kako mi govori „Ja Jesam“? Čujem li Njegove Riječi u svome srcu i kako mi neprestano ponavlja „Ja Jesam“. Kada bismo barem vjerovali uvijek bismo čuli Njegov glas u nama i sama svijest Gospodinove prisutnosti u našim životima davala bi hrabrosti i snage ići dalje.

Evanđelje završava gnjevnom reakcijom slušatelja koji već imaju spremno kamenje u svojim rukama  kako bi ga bacili na Gospodina jer više ne mogu i ne žele slušati istinu o svemu što im je On govorio i kako ih je poučavao, njih je ta istina boljela jer su kako smo već rekli imali zatvorene oči i srce na prisutnost Boga među njima. Što je taj kamen u mome životu? Dali ja imam takav kamen koji sam spreman baciti na Isusa ili mu uistinu vjerujem u svemu, u potpunosti, svakoj Riječi koja proizlazi iz Njegovih usta, svakome događaju koji me susreće u životu?
Zamisli kako držiš taj kamen u ruci koji je simbolom problema, grijeha, patnji i ljutnje na Boga, imaš dvije mogućnosti baciti taj kamen na Njega i zadati mu bol, ili predati taj kamen u Njegove ruke znajući kako On može uništiti i slomiti sve okove i sve što mu želiš predati. On u svojoj moći to može učiniti, samo treba jedno, pouzdanje u Njega.

Gospodine Isuse, primjere svake ljubavi i praštanja, molimo te za dar snažne vjere u Tvoju Riječ kako bi u našim srcima neprestano odzvanjalo Tvoje „ja jesam“ kako bismo u našoj svakodnevnici vidjeli i osjetili Tvoju prisutnost i počeli osluškivati Tvoje Riječi koje su Život i istina. Amen.