Isus poziva svakoga da se zagleda u Marijine osobine

ČITANJA:

Jl 4,12-21;

Ps 97,1-2.5-6.11-12;

Lk 11,27-28

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dok je Isus govorio, povika neka žena iz mnoštva: »Blažena utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!« On odgovori: »Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!«

Gdje god je Isus prolazio i naučavao, donosio je Božju blizinu. U susretu s njim, čovjek doživljava istinsku slobodu, radost i polet. Tako je i neka žena iz mnoštva zadivljena Isusovom osobom blaženom nazvala njegovu majku. I doista, prva marijanska dogma koju je Crkva donijela bila je upravo dogma o Marijinu bogomajčinstvu i tako ju je od početaka častila. Isus se, pak, u ovom kratkom dijalogu sa ženom koja mu je to doviknula u središte stavlja nešto drugo.

On želi reći da Marija nije blažena samo zato što je rodila Sina Božjega već osobito zbog toga što je bila ponizna službenica Gospodnja koja je s posvemašnjim pouzdanjem povjerovala Bogu, nju Isus postavlja za uzor jer je „slušala riječ Božju i čuvala je“. Upravo zato Crkva vjeruje te je to izričito i dogmom proglasila da je uznesena u nebesku slavu gdje ju je okrunilo Presveto Trojstvo zbog njene vjernosti. Međutim, poruka ovog evanđeoskog teksta ne ostaje samo na Mariji. U odgovoru koji je uputio ženi iz mnoštva, Isus je pozvao svakoga da se zagleda u Marijine osobine, svakome je pokazao put blaženstva, a to je živjeti po riječi Božjoj i ispunjavati Božju volju. U konačnici, u Isusovoj logici naša vjera je mjera našega blaženstva jer se u vjeri iščitava naš DA Bogu. Stoga se u snazi naše vjere očituje i snaga naše povezanosti s Bogom. Da bi ta naša vjera bilo što čvršća, postojanija i iskrenija, molimo onu koju nam je sam Gospodin dao za uzor i koja je za sve nas rekla onaj prevažni DA Božjem utjelovljenu i spasenju.

Vlč. Luka Ćosić, župni vikar župe Bezgrješnog začeća BDM u Valpovu