Isus liječi bolesne i uskrisuje mrtve

ČITANJA:

Post 28,10-22a;

Ps 91,1-4.14-15;

Mt 9,18-26

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dok je Isusu govorio, gle, pristupi neki glavar, pokloni mu se do zemlje i reče: »Kći mi, evo, umrije, ali dođi, stavi ruku na nju, i oživjet će.« Isus usta te pođe s učenicima za njim. I gle, neka žena koja bolovaše dvanaest godina od krvarenja priđe odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine. Mislila je: »Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit ću se.« A Isus se okrenu i vidjevši je reče: »Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila.« I žena bi spašena od toga časa. I uđe Isus u kuću glavarovu. Ugleda svirače i bučno mnoštvo pa reče: »Odstupite! Djevojka nije umrla, nego spava.« Oni mu se podsmjehivahu. A kad je svijet bio izbačen, uđe on, primi djevojku za ruku i ona bi uskrišena. I razglasi se to po svem onom kraju.

Današnji odlomak donosi nam dva Isusova čuda: ozdravljenje žene koja bolovaše dvanaest godina od krvarenja i uskrišenje dvanaestogodišnje djevojke. Matej ispušta imena, vrijeme, pojedinosti koje nisu bitne za poruku: Isus liječi bolesne i uskrisuje mrtve. Dok je još govorio, pristupi neki glavar, pokloni mu se do zemlje i reče: „Kći mi umrije, ali dođi, stavi ruku na nju i oživjet će.“ Glavari se nazivaju članovi Velikog vijeća u Jeruzalemu i članovi lokalnih vijeća po gradovima. Iz evanđelja po Marku i Luki znamo da je bio i „nadstojnik“ sinagoge i zvao se Jair. Premda ugledan i na visokom položaju, pred Isusom se pokloni do zemlje. Kćerka mu je umrla, jedinica, ugasila se tako svjetiljka u njegovoj kući. Ali, vjeruje da Isus može i mrtve uskrisiti. Stoga ga moli da se svrati u njegovu kuću i oživi djevojku. Što to znači, poručuje nam Isus danas u evanđelju (Mt 9,18-26).

I dok Isus hoda prema Jairovoj kući, dotiče ga se neka žena koja je bolovala već 12 godina od krvarenja i željela je samo dotaknuti njegove haljine, vjerujući da će tako ozdraviti. I to joj se zaista dogodilo. Isus ju je ohrabrio: „Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila.“ A onda Isus oživljuje umrlu djevojčicu, za koju kaže okupljenima: „Djevojka nije umrla, nego spava.“ Doživio je podsmijeh, ali on ju je uzeo za ruku i podigao!

Kako je važno dotaknuti Isusa, odnosno dati da on uzme našu ruku i vodi nas. Dodir s njim, njegova ruka sve nas oživljuje i uskrisuje: i umorne, pa možemo reći i umrle – kada smo zbog raznih razočaranja, zbog različitih problema i teškoća koja imamo već klonuli i ne znamo dalje, kad nas ne razumiju naši bližnji pa nam se podsmjehuju, kad smo sami i tužni jer ne vidimo plodove naše vjere, kada krivo tumače naše zalaganje i čini nam se da se borimo s vjetrenjačama… Tada Isus dolazi, dotiče nas se, uzima nas za ruku i – pridiže. Isus poručuje ženi koja se željela samo dotaknuti njegovih haljina, da ju je njena vjera spasila!

To je upravo naša zadaća, braćo i sestre: najprije dopustiti da nas same dotakne Krist Gospodin i oživi nas u našim umiranjima i teškoćama života, da bi nas onda osposobio da budemo nositelji njegova Kraljevstva, njegove nade i vječnoga života.

Zanimljivo je da Isus smrt naziva snom, kaže: „Djevojka nije umrla, nego spava.“ Što to znači? Pa to da ni smrt nije strašna, da nije nepobjediva. To je samo san iz kojega nas može probuditi Krist Gospodin. Mi sami to ne možemo, ali ako nas on dodirne, mi oživljujemo! Zar se i u liturgiji ne kaže za pokojnike: „Molimo te, Gospodine, za one koji usnuše u miru Krista Tvoga…“? Qui dormierunt… Za Mariju imamo u Jeruzalemu crkvu koja se zove Dormitio Mariae – Marijino usnuće.

Dakle, treba se hrabro prepustiti Isusovu dodiru, njemu povjeriti i staviti u njegove ruke svoj život, svoje nade i svoje snove i on će nas oživjeti svojim Duhom, da bismo i mi mogli druge, nošeni tim istim Duhom, oživljavati za vječno Božje Kraljevstvo.