Gradimo li svoj život na pijesku ili na stijeni Riječi?

ČITANJA:

Post 16,1-12.15-16;

Ps 106,1-5;

Mt 7,21-29

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. Mnogi će me u onaj dan pitati: ‘Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?’ Tada ću mu kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!’

Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer — utemeljena je na stijeni. Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika.« Kad Isus završi ove svoje besjede, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom. Ta učio ih kao onaj koji ima vlast, a ne kao njihovi pismoznanci.

I mi smo zadivljeni riječima Učitelja. Ostajemo bez riječi slušajući njegovu Riječ. Izazovna riječ, koja sudi, koja trese, uznemiruje i koja također prelijeva istinom. Autoritativna riječ, riječ puna zdravog razuma. Isus ne apelira na ulogu, ne potvrđuje svoju vlast: želi uvjeriti, a ne prisiliti. A ono što kaže, premda oštro, oslobađa. Nije dovoljno nazivati sebe učenikom, nije dovoljno posvetiti svoj život evanđelju, nije dovoljno neprestano imati Božje ime na usnama. Nije dovoljno. Mjerimo našu vjeru kad smo stavljeni na kušnju, kad nas nevolje života tresu u korijenu, kad osjećamo da se more nadima i riskiramo potonuće.

To se događa svima, također i učenicima. Čak i dobrim učenicima. Razdoblja u kojima se čini da se sudbina bori protiv nas: zdravlje, posao, kad sve ide nizbrdo, sve negativno. Tada provjeravamo je li naš život građen na pijesku ili na stijeni Riječi. Ne možemo znati dok stvari idu dobro. Dakle, čuvajmo nadu, svaki dan prihvaćajmo Riječ s vjerom, kako bi ojačala naše male živote.

Molimo: “Gospodine, Gospodine!” Dragi Isuse, mi više ne bismo trebali imati hrabrosti zvati te tako, poznajući ono što si nam rekao i poznajući našu nevjeru. Molimo te, kao i uvijek, imaj samo veliku ljubav prema nama i učini naš život dosljednim onome što naše usne ispovijedaju. Amen.

Nastojanje: Je li naš život izgrađen na stijeni ili pijesku? Danas ću ponovno pročitati ovaj odlomak iz Evanđelja po Mateju i u trenutku mira, desetak minuta, razmišljat ću o situaciji svoje vjere.