Bog želi liječiti naše slabosti i bolesti

ČITANJA:

Post 8,6-13.20-22;

Ps 116,12-15.18-19;

Mk 8,22-26

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad Isus i učenici dođoše u Betsaidu dovedu mu slijepca pa ga zamole da ga se dotakne. On uhvati slijepca za ruku, izvede ga iz sela, pljunu mu u oči, stavi na nj ruke i zapita ga: „Vidiš li što?“ Slijepac upilji pogled i reče: „opažam ljude; vidim nešto kao drveće…hodaju“. Tada mu Isus opet stavi ruke na oči i slijepac progleda i ozdravi te je mogao sve jasno na daleko vidjeti. Tada ga posla kući i reče mu: „Ne ulazi u selo.“

Isus kod Marka svoje djelovanje usmjeruje na naviještaje, ali se itekako posvećuje marginaliziranima, bolesnima, najprije ozdravlja Petrovu punicu, zatim liječi nekog gubavca, pa paraliziranog čovjeka, zatim čovjeka sa usahlom rukom. Nakon govora u prispodobama, slijede razna čudesna djela: stišavanje oluje na moru, ozdravljenje opsjednutog iz Gerase, ozdravljenje žene koja je bolovala od krvarenja, oživljavanje Jairove kćeri. Marko nam zatim donosi u svom izviješću ozdravljenje bolesnih u Genezaretu, zatim ozdravljenje kćeri Sirofeničanke, ozdravljenje gluhonijemog i u današnjem odlomku Evanđelist neposredno prije Petrove vjeroispovijesti izvještava o ozdravljenju slijepca iz Betsaide (8,22-26), koji ne vidi odmah jasno nakon prvog Isusova tretmana, nego tek nakon što mu Isus drugi put stavlja ruke na oči. Tom perikopom pripovjedač priprema čitatelja na Petrovu mesijansku vjeroispovijest koja je tek prva faza u njegovu razumijevanju tajne Isusova mesijanskog identiteta.

Isusov mesijanski identitet, sudeći prema naslovu, glavna je tema Markova evanđelja i sadržaj radosne vijesti koju Crkva naviješta: Isus iz Nazareta jest Mesija, posljednji Božji poslanik kojega je Bog poslao da dadne puninu života svojem narodu. Isusa koji čini silna djela svjedocima naočigled, osobito učenicima naočigled, evanđelist Marko karakterizira kao donositelja spasenja, koji stvorenju ponovo vraća Božji blagoslov i sa njime započinje mesijansko vrijeme.

Bog želi liječiti naše slabosti i bolesti, i pri tome se služi Isusom. Isus svoja čudesna djela osobito djela ozdravljenja čini sve do u pogansko područje, time se želi reći da svi ljudi moraju imati udjela u novome stvaranju svijeta koje je započelo sa Isusom iz Nazareta. Ozdravljenja Isus čini snagom Očevom, snagom Božjom, a tjelesni dodiri, primjerice Isusovo dodirivanje slijepčevih očiju, predočuju silu koju Bog daruje Isusu da sa ljudi ukloni tjelesne slabosti. Nakon što je slijepcu otvorio oči, ponovno ga je, smijemo reći, osposobio za život u obitelji, za život u zajednici.

Ozdravljenje slijepca kod Marka, u kontekstu tadašnje iscjeliteljske prakse, ne želi prvotno Isusa prikazati kao mesijanskog čudotvorca, nego kao onoga koji liječi Božjom snagom, snagom odozgor. Isus izvodi slijepca izvan sela i ozdravlja ga daleko od ljudi. To ozdravljenje se događa korak po korak. Najprije Isus pljuvačkom dotiče slijepčeve oči, a potom na njega polaže ruke. Čovjek može ponovno vidjeti ljude kao stabla. Onda Isus ponovno na njega polaže ruke, nakon čega čovjek može sve jasno vidjeti. To postupno ozdravljenje, kod Marka treba istaknuti težinu slučaja i Isusovu moć. Ozdravljenje daleko od ljudi, a ipak uz Isusovo intenzivno djelovanje, koje se očituje u polaganju ruku i korištenjem sredstava u ovom slučaju pljuvačke i zemlje, zatim Isusova zapovijed da ne ulazi u selo, zapravo ima simboličko značenje. Marko želi naglasiti da učenici, kojima je prije toga Isus prigovorio zbog njihove sljepoće, treba da korak po korak dođu do pravoga gledanja, odnosno do žive vjere u Njega. Ozdravljenje od njihova sljepila događa se danom Isusove smrti i zatim njegovim uskrsnućem.

Stoga i mi danas kao vjernici moramo dopustiti Isusu da stavi ruke svoje oprosne i milosrdne ljubavi na nas i izliječi nas od naših grijeha, te nas tako izliječene i pomilovane opet osposobi za život ljubavi i praštanja u svojoj obitelji, u svojoj župnoj zajednici u svojoj miloj domovini.