SVAKODNEVNO U 7:30 Smisao Gospodinove muke nalazi se u uskrsnuću

ČITANJA:

Dj 18,9-18;

Ps 47,2-7;

Iv 16,20-23a

Tekst Evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Zaista, zaista, kažem vam:
vi ćete plakati i jaukati,
a svijet će se veseliti.
Vi ćete se žalostiti,
ali žalost će se vaša okrenuti u radost.
Žena kad rađa, žalosna je
jer je došao njezin čas;
ali kad rodi djetešce,
ne spominje se više muke
od radosti što se čovjek rodio na svijet.
Tako dakle i vi:
sad ste u žalosti,
no ja ću vas opet vidjeti;
i srce će vam se radovati
i radosti vaše nitko vam oteti neće.
U onaj me dan nećete ništa više pitati.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Leonardo Šardi:

Prije svoje muke i smrti, Gospodin Isus daje posljednje upute apostolima i priprema ih za događaje koji će se uskoro zbiti. Nakon jučerašnje svetkovine Uzašašća možemo, vjerujem, poistovjetiti se sa žalošću Isusovih učenika koji su trebali prihvatiti da je došao trenutak rastanka – dok Gospodin ponovno ne dođe na zemlju, o svojem drugom dolasku.

Na početku današnjeg Evanđelja Gospodin ponajprije govori o događaju Velikoga petka, kad se svijet raduje Njegovoj smrti jer je u zabludi. Svijet misli da su ubili bogohulnika, a učenici se nalaze u strahu, plaču i jauku, odnosno teškoj boli, neizvjesnosti, razočaranju. No, Veliki petak nije kraj, ne donosi konačan odgovor, već se odgovor nalazi u danu uskrsnuća koji žalost učenika pretvara u radost. Dat će Gospodin Isus usporedno s tim i sliku rađanja: žalost i muku žene zbog samog čina rađanja, ali istovremeno radost zbog rođenja djeteta, zbog novosti života, koja nadomješta svu do tada učinjenu žrtvu.

Slika žene koja rađa više puta pojavljuje se u Svetome pismu (usp. Post 3,16; Iz 26,17). Ta slika označava nastanak novog mesijanskog svijeta, nastanak novog povratka k Bogu, možemo reći da označuje nastanak kršćanstva. Kroz mnoge kušnje, strepnje i strahove, kroz muku i bol, prošao je izraelski narod kroz svoju povijest iščekujući Spasitelja. I kad je Spasitelj došao na zemlju, sam je prošao kroz muku potpunog predanja i smrti da bi „rodio“ plod uskrsnuća, odnosno nama dao pristup u život vječni.

Smisao Gospodinove muke nalazi se u uskrsnuću. I, kao kršćani, pozvani smo na daru uskrsnuća graditi i svoje poslanje i svoj odnos prema Gospodinu. Ponekad smo možda usmjereni na patnju, muku i smrt našega Spasitelja. To doista jesu trenuci u kojima suosjećamo sa svojim Spasiteljem. Ali smisao i bit naše vjere je uskrsnuće, jer ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je naša vjera (usp. 1Kor 15,14).

Stoga, po radosti uskrsnuća možemo razumjeti i svu bol koja se zbila u Isusu Kristu. Jednako je tako i u našoj svakodnevici. U različitim životnim situacijama prolazimo kroz muku, strah, neizvjesnosti. No, i u tim „Velikim petcima“ našega života Gospodin je s nama. U trenutku kad mislimo da smo ostavljeni od Njega, On nam je ustvari najbliže. I tu istinu možemo prepoznati kad s odmakom promatramo neke od naših životnih situacija.

U vremenu boli, sigurno nam je pogled prema Bogu zastrt, ali kad kušnja prođe, nerijetko ćemo uskliknuti da nam je On bio naša pomoć i zaštita. Kad jednom ponovno ugledamo Gospodina, u potpunosti će nam sve biti jasno i ništa nećemo više pitati jer će nam se srce radovati zbog radosti susreta s Njim.

Dragi prijatelji, Krist je uzašao na nebo da nam pripravi mjesto, ali nas ne ostavlja same na putu. Naše žalosti nisu posljednja riječ. Kao što je tuga učenika bila pretvorena u radost uskrsnuća, tako i Gospodin može preobraziti svaku našu bol. Zato ne gubimo nadu u trenucima kušnje. Jer onaj koji je pobijedio smrt, vodi i nas putem koji iz žalosti rađa radost – radost koja nam više neće biti oduzeta!