SVAKODNEVNO U 7:30 Predrasude zatvaraju oči pred istinom

ČITANJA:

Jr 11,18-20;

Ps 7,2-3.9bc-10.11-12;

Iv 7,40-53

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad su neki iz naroda čuli Isusove riječi, govorahu: »Ovo je uistinu Prorok.« Drugi govorahu: »Ovo je Krist.« A bilo ih je i koji su pitali: »Pa zar Krist dolazi iz Galileje? Ne kaže li Pismo da Krist dolazi iz potomstva Davidova, i to iz Betlehema, mjesta gdje bijaše David?« Tako je u narodu nastala podvojenost zbog njega. Neki ga čak htjedoše uhvatiti, ali nitko ne stavi na nj ruke.

Dođoše dakle stražari glavarima svećeničkim i farizejima, a ovi im rekoše. »Zašto ga ne dovedoste?« Stražari odgovore: »Nikada nitko nije ovako govorio.« Nato će im farizeji: »Zar ste se i vi dali zavesti? Je li itko od glavara ili od farizeja povjerovao u njega? Ali ta svjetina koja ne pozna Zakona — to je prokleto!« Kaže im Nikodem — onaj koji ono prije dođe k Isusu, a bijaše jedan od njih: »Zar naš Zakon sudi čovjeku ako ga prije ne sasluša i ne dozna što čini?« Odgovoriše mu: »Da nisi i ti iz Galileje? Istraži pa ćeš vidjeti da iz Galileje ne ustaje prorok.« I otiđoše svaki svojoj kući.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Krešimir Haramija, župni vikar u župi Uznesenja BDM – Zagreb Stenjevec:

Isusova prisutnost u narodu, o slavlju blagdana Sjenica, nažalost stvorila je podijeljenost. Dok jedni u Isusu prepoznaju Proroka i Mesiju, drugi ga odbacuju zbog predrasuda o njegovu podrijetlu, tvrdeći da Mesija ne dolazi iz Galileje. Istinski razlog podvojenosti nije Isusovo porijeklo, iako se zbog te činjenice narod prepiraše, već nego zbog ljudskih ograničenja: nepotpunog znanja, predrasuda i straha da prihvate Onoga koji dolazi izvan njihovih očekivanja. Ljudi su imali pravo što očekuju Mesiju iz Betlehema i Davidova roda, ali su pogriješili što su Isusa sveli samo na „Galilejca iz Nazareta“. Nisu znali da je On rođen u Betlehemu. Predrasuda je zatvorila oči pred istinom.

Otporni na argumente bili su oni najviši u društvu, glavari svećenički i farizeji, dok su oni koji poslužuju – stražari, dopustili da ih Isusova riječ zagrije. Njihova jednostavna, otvorena srca dopustila su da ih Isusova riječ dotakne. Elita pak odgovaraju ruganjem i panikom: zapravo, oni su u dubokom strahu od gubitka moći. Nema dijaloga, nema traženja istine – samo obrana vlastitog položaja. U tom trenutku ustaje Nikodem – onaj koji je Isusu došao po noći, koji je tragao za istinom. Njegova hrabrost nije još puna vjera, ali je početak. Od tajnog traženja do javne obrane pravde – takav je put obraćenja. On predstavlja glas razuma i traženja istine, dok mu se farizeji rugaju, optužujući ga za neznanje. Kasnije će Nikodem donijeti miomiris za Isusov grob. U njemu promatramo sliku svakog učenika koji polako, korak po korak, izlazi iz tame u svjetlo.

Kraj ovog odlomka možemo nazvati tragičnim završetkom. „I otiđoše svaki svojoj kući.“ Otišli su još rastrojeniji i nemirniji nego što su došli na blagdan. Vratili su se u vlastitu nevjeru i ispraznost, otišli su nepromijenjeni, zatvoreni u svoje okove ideja, zazidani u svoje kuće oholosti.

Ovaj je odlomak ogledalo svima nama. Pitajmo se: gdje u mom životu djeluje predrasuda prema „galilejskim“ Božjim putevima? Gdje se bojim izgubiti ugled pa se radije rugam nego slušam? Gdje sam spreman, poput Nikodema, stati u obranu pravde i istine, makar bio sam? Neka nas Isus, koji i danas izaziva podvojenost da bi nas doveo do jedinstva u istini, oslobodi od farizejskog srca i podari nam srce stražara i Nikodema. Neka Njegova riječ dotakne, zagrije i preobrazi nas danas.