SVAKODNEVNO U 7:30 Sve je u vlasti nebeskoga Oca

ČITANJA:

Mudr 2,1a.12-22;

Ps 34,17-21.23;

Iv 7,1-2.10.25-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus je obilazio po Galileji; nije htio u Judeju jer su Židovi tražili da ga ubiju. Bijaše blizu židovski Blagdan sjenica. Ali pošto njegova braća uziđoše na blagdan, uziđe i on, ne javno, nego potajno.

Rekoše tad neki Jeruzalemci: »Nije li to onaj koga traže da ga ubiju? A evo, posve otvoreno govori i ništa mu ne kažu. Da nisu možda i glavari doista upoznali da je on Krist? Ali za njega znamo odakle je, a kad Krist dođe, nitko neće znati odakle je!« Nato Isus, koji je učio u Hramu, povika:

»Da! Poznajete me i znate odakle sam! A ipak ja nisam došao sam od sebe: postoji jedan istiniti koji me posla. Njega vi ne znate. Ja ga znadem jer sam od njega i on me poslao.« Židovi su otad vrebali da ga uhvate. Ipak nitko ne stavi na nj ruke jer još nije bio došao njegov čas.

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači vlč. Krešimir Haramija, župni vikar u župi Uznesenja BDM – Zagreb Stenjevec:

Isusovo porijeklo očito mu je veliki teret. Budući da je ono poznato – Isus je Galilejac, on stoga ne može biti Mesija – tvrde Židovi. I ne samo to. Isus dolazi na skupove gdje se ljudi okupljaju i naučava, kao što je i ovo okupljanje na blagdan Sjenica. U tom hramskom krugu svojim javnim nastupom izaziva u narodu pitanje o njegovoj mesijanskoj svijesti. Ako ga vrhovna vlast pusti govoriti pred cijelom javnošću na ovom svetom mjestu, ne daju li time do znanja da ga i oni smatraju Mesijom? Međutim, nasuprot tome stoji činjenica da je Isusovo porijeklo poznato, a prema uhodanom mišljenju Mesija pred javni nastup treba biti nepoznat. Sv. Ivan će prije ovoga u svome evanđelju zapisati riječi Isusa upućene Židovima: „Pa i Otac koji me posla sam je svjedočio za mene. Niti ste glasa njegova ikada čuli niti ste lica njegova ikada vidjeli, a ni riječ njegova ne prebiva u vama jer ne vjerujete onomu kojega on posla.“ (usp. Iv 5,37-38). Prema Ivanu, Židovi uopće nemaju pravu spoznaju Boga i nisu u stanju prepoznati pravo Isusovo porijeklo. Ova se spoznaja razotkriva samo onima koji vjeruju.

A što čini Isus? On je svjestan da se još nije navršilo vrijeme njegovoga potpunog razotkrivanja i ispunjenja Očeve volje. Prema tome, On preuzima taktiku polaganog otkrivanja identiteta, kojom stupa u odnose i rasprave sa Židovima i sve više je trenutaka kada ih dovede do samog ruba logike, kad bi svatko razuman razumom mogao spoznati istinu. No u njima se javlja gnjev zbog njihove zaslijepljenosti srca. Primjećujemo i to, da u želji da ga smaknu, da ga na bilo koji način uklone radi toga što govori hule, nikako im ta namjera ne uspijeva. To je zato, navodi sv. Toma Akvinski, jer „Isusova moć na nevidljiv način obuzdava neprijatelja i njihov bijes, pokazujući da nitko nema vlast nad njim osim ako mu nije dana odozgo.“ Time Isus također pokazuje da je sve u vlasti nebeskoga Oca i da on drži upravljačku palicu nad ostvarenjem otkupiteljskog djela za čovjeka.

Možemo se i mi danas pitati, stavljajući se u ambijent ovih događanja, znamo li uistinu, tko je Isus? Jesmo li ponekad kao i njegovi suvremenici koji se nisu mogli otrgnuti od svojih pogrešnih procjena i stavova, koji nisu bili spremni na čudo, čudo koje je samo tražilo ljubav? Isus se želi svakome od nas otkriti u svojoj istini, da je po volji Očevoj došao biti jednim od nas, i da nas sve zajedno usmjerava prema našoj zajedničkoj domovini na Nebesima, gdje ćemo zaživjeti punim plućima svoj identitet djece Božje.