SVAKODNEVNO U 7:30 Zakon ili čovjek?

ČITANJA:

1Sam 16,1-13;

Ps 89,20-22.27-28;

Mk 2,23-28

Tekst evanđelja:

Jedne je subote Isus prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše: »Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?« Isus im odgovori: »Zar nikad niste čitali što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci? Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u Dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima?«

I govoraše im: »Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Tako, Sin Čovječji, gospodar je subote!«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači dr. sc. o. Ivan Pleše, OCD, viši asistent na Katedri ekumenske teologije Sveučilišta u Zagrebu:

Dragi slušatelji,

današnje evanđelje govori o razgovoru između Isusa i farizeja oko subote; svetog dana, dana odmora, dana posvećenog Bogu. Povod je samo naoko malen: učenici, idući putem, trgaju klasje i jedu jer su gladni. No, pitanje koje se ovdje otvara duboko je i uvijek aktualno: je li u središtu vjere zakon ili čovjek, vanjska forma ili očuvanje života?

Farizeji prozivaju Isusa o tome zašto njegovi učenici čine ono što subotom „nije dopušteno“. Isus ne dokida subotu, ne omalovažava zakon. Isus tumači zakon iznutra, iz njegova smisla. Podsjeća na Davida i njegovu pratnju koji, u potrebi i gladi, jedu žrtvene kruhove (usp. 1 Sam). A zatim izgovara rečenicu koja mijenja perspektivu: „Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote.“ Ovim riječima Isus ne relativizira Božje zapovijedi, nego otkriva njihov izvorni cilj: služiti životu, štititi dostojanstvo čovjeka, susresti Boga. Zakon bez milosrđa postaje teret, pobožnost bez ljubavi postaje hladna, a religija bez čovjekova dobra zakriva lice Božje.

Ova Isusova poruka snažno odjekuje u ekumenskom djelovanju. Kršćani različitih Crkava često su se u povijesti razilazili upravo zbog različitog tumačenja zakona, tradicije, discipline, liturgijskih ili crkvenih praksi. Nerijetko smo „branili subotu“, odnosno vlastitu predaju, a zaboravili čovjeka ili zajedničko svjedočenje Evanđelja.

Drugi vatikanski sabor u dekretu Unitatis redintegratio podsjeća da podjele među kršćanima proturječe Kristovoj volji i sablažnjavaju svijet (usp. UR 1). Jedinstvo se ne postiže ukidanjem različitosti, nego obraćenjem srca i povratkom onome što je bitno. A bitan je jedino Krist: Sin Čovječji, Gospodar subote.

Kada Isus kaže da je Sin Čovječji gospodar subote, postavlja sebe u središte vjere, zakona i života. Ne tradicija sama po sebi, ne zakon sam po sebi, nego Krist, živi Gospodin. To je važno i za ekumenski hod kršćanskih Crkava. Jedinstvo neće nastati tako da svi na jednak način poste, slave ili oblikuju crkveni život, neće nastati iz uniformnosti, nego iz toga da svi kršćani zajedno priznaju Krista kao Gospodara vremena, zakona i povijesti.

U enciklici Ut unum sint sveti Ivan Pavao II. naglašava da je ekumenizam put Crkve, ali i put svakog vjernika (usp. UUS 7-14). Taj put traži poniznost, slušanje i spremnost da u drugome prepoznamo brata ili sestru u potrebi baš kao što je i Isus u učenicima prepoznao njihovu potrebu, njihovu glad, a ne kršenje propisa.

Evanđelje nas danas poziva da se zapitamo: čemu služe naše crkvene prakse i naši običaji – očuvanju života ili pukoj samodostatnosti? Pomažu li nam da ljudi budu bliže Bogu, bliže jedni drugima ili postaju zidovi koji razdvajaju?

Dan Gospodnji, Crkva, Euharistija, molitva… sve je to dar! Sve je to dano čovjeku kako bi živio puninu odnosa s Bogom i s bližnjima. Kada to izgubimo iz vida, riskiramo da branimo izvanjsku formu, a zaboravimo svetost čovjeka i svetost Božju od koje sve proizlazi.

Dragi slušatelji, današnja riječ Evanđelja poziva nas na zrelu vjeru: onu koja zna čuvati zapovijedi, ali još više zna prepoznati njihov nutarnji smisao. Vjeru koja u središte stavlja Krista, a iz Njega crpi slobodu, milosrđe i otvorenost. Takva vjera može postati most među kršćanima i vjerodostojno svjedočanstvo svijetu da je Bog doista blizu čovjeku.