SVAKODNEVNO U 7:30 Hodimo li i mi s Njim?

Čitanja:

1Tim 6,2c-12;

Ps 49,6-10.17-20;

Lk 8,1-3

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus zareda obilaziti gradom i selom propovijedajući i navješćujući evanđelje o kraljevstvu Božjem. Bila su s njim dvanaestorica i neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje bijaše izagnao sedam đavola; zatim Ivana, žena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge druge. One su im posluživale od svojih dobara.

Riječ Božju tumači vlč. Dragan Muharem, župnik župe sv. Terezije Avilske u Subotici i glavni urednik Radio Marije Srbije:

Odlomak evanđelja na prvi pogled izgleda kao sporedna bilješka. Sv. Luka tek kaže: Isus putuje od grada do grada, naviješta Kraljevstvo, s njim su Dvanaestorica i nekoliko žena. Što je uopće poruka ovog kratkog i jednostavnog odlomka? Pođimo redom:

1. Isus je uvijek na putu

On ne stoji, nego ide. Obilazi gradove i sela, ne čeka da ljudi dođu k njemu, nego sam ide njima ususret. To je lice našega Boga – Bog koji se ne zatvara u hram, nego ulazi u prašinu naših ulica, u naše kuće, u našu svakodnevicu. Poziv je to i za nas: vjera nije statična. Nije zatvorena u crkvene zidove. Kršćanin je čovjek puta. Gdje god išli, pozvani smo nositi Isusa: na posao, u obitelj, među prijatelje.

2. Isus nije sam – ide s drugima

S njim su Dvanaestorica. To je znak da Evanđelje nikada nije privatna stvar. Isus gradi zajednicu. Njegovo poslanje nije „solo nastup“, nego uvijek uključuje druge. Vjera se ne živi izolirano – kršćanin uvijek pripada zajednici. I mi smo pozvani graditi zajedništvo. Vjera koja se zatvara u individualizam gubi snagu. Zato nas Crkva okuplja: u euharistiji, u molitvi, u djelima ljubavi.

3. S Isusom su i žene

To je bilo nečuveno za to vrijeme. U svijetu u kojemu žene nisu imale glasa ni mjesta, Isus ih uključuje u svoje poslanje. One nisu samo „publika“, one su suradnice. Luka kaže: pomagale su, služile, ali i učile od Isusa. To je revolucionarno: Kraljevstvo Božje briše granice. U njemu nema sporednih i glavnih, muškaraca i žena, bogatih i siromašnih – svi su pozvani biti učenici. Crkva živi od vjernosti tih „malih“ i često neprimjetnih ljudi.

4. Isus okuplja ljude ranjene i oslobođene

Zanimljivo je da se među ženama spominje Marija Magdalena „iz koje bijaše izišlo sedam zlih duhova“. Ona nije krenula za Isusom zato što je bila savršena, nego zato što je bila oslobođena. Isus okuplja upravo takve: grešnike, bolesne, slomljene, one kojima je oprošteno. To je ohrabrenje i za nas. Nitko nije previše slab da bi bio Isusov učenik. Upravo iz naših rana Gospodin može stvoriti novu snagu. Bog preobražava prošlost u poslanje.

5. Što znači ići s Isusom danas?

Ove tri rečenice evanđelja pitaju nas: jesmo li i mi na tom putu? Jesmo li s Isusom samo u svečanim trenutcima, ili ga pratimo i po prašini života? Jesmo li spremni biti zajednica, a ne solisti? Jesmo li spremni služiti poput tih žena, iako možda nitko neće spomenuti naše ime u novinama? I, najvažnije: donosimo li svoje rane pred Gospodina da ih On pretvori u svjedočanstvo?

Evanđelje nas uči da je biti učenik više od znanja – to je hod za Isusom. Biti učenik znači pustiti da me Gospodin vodi tamo gdje je potreban: među gladne, bolesne, usamljene, u vlastitu obitelj, među one koji ne poznaju Boga. Isus danas prolazi našim selima i gradovima. On ne ide sam. Traži društvo. Jesmo li i mi u toj skupini? Idemo li i mi s njim, ili ostajemo promatrači s prozora? Molimo Gospodina da i naše ime bude upisano među one koji su hodili s njim, makar to bilo skriveno, nepoznato drugima, ali poznato Njemu. Jer u konačnici, to je jedino važno – biti s Isusom, na putu, sve do vječnosti. Amen.

Radio Marija Srbije. Vlč. Dragan Muharem