SVAKODNEVNO U 7:30 Snaga bolesničkog pomazanja

ČITANJA:

Kol 1,1-8;

Ps 52,10-11;

Lk 4,38-44

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Usta Isus iz sinagoge i uđe u kuću Šimunovu. a Šimunovu je punicu mučila velika ognjica. I zamole ga za nju. On se nadvi nad nju, zaprijeti ognjici i ona je pusti. I odmah ustade i posluživaše im.
O zalazu sunca svi koji su imali bolesnike od raznih bolesti dovedoše ih k njemu. A on bi na svakoga od njih stavljao ruke i ozdravljao ih. A iz mnogih su izlazili i zlodusi vičući: »Ti si Sin Božji!« On im se prijetio i nije im dao govoriti jer su znali da je on Krist.
Kad osvanu dan, iziđe i pođe na samotno mjesto. I mnoštvo ga tražilo. Dođoše k njemu i zadržavahu ga da ne ode od njih. A on im reče: »I drugim gradovima treba da navješćujem evanđelje o kraljevstvu Božjem. Jer za to sam poslan.« I naučavaše po sinagogama judejskim.

Riječ Božju tumači vlč. Kristijan Stojko, župnik moderator in solidum župe Presvetog Trojstva u Ludbregu:

Isusovo javno djelovanje u kojem je donosio svijetlo Kraljevstva Božjega sastojalo se od propovijedanja u sinagogi, osobne molitve i odlaska u domove svojih apostola i onih koji su ga željeli ugostiti.

Danas u evanđelju slušamo kako Isus dolazi u kuću Šimuna Petra i ozdravlja njegovu punicu. Isus nije samo Učitelj, nego Onaj koji je prisutan tamo gdje se živi i pati. Znademo i sami kako smo slabi i nemoćni kad nas uhvati visoka temperatura i kad je ne možemo spustiti. Temperatura nas fizički oslabi da nismo sposobni obavljati svoje obaveze. Isus svojim duhovnim autoritetom djeluje na njezinu fizičku nemoć i vraća joj snagu da se može vratiti svojim kućanskim poslovima. Kako zapravo Isus ozdravlja? Čini to svojom blizinom, svojim riječima, blagoslovom i polaganjem ruku. U tim Isusovim gestama možemo prepoznati i sakrament bolesničkog pomazanja. Svećenik u molitvi bolesničkog pomazanja doziva Isusovu prisutnost, izgovara molitvu, pomazuje svetim uljem i polaže ruke na nemoćnog čovjeka. Kao svećenik u mnogim slučajevima svjedočio sam snazi bolesničkog pomazanja koja duhovno osnažuje osobu za borbu u bolesti i nemoći. Vraća duhovno i tjelesno zdravlje. Isusovo ozdravljenje punice vodi prema služenju i zahvaljivanju. Ozdravljenje ju potiče još više na služenje svojim najbližima. Sigurno su joj rekli odmori još malo, no ona želi služiti.

Isus ima vremena za svaku osobu, zaustavljan se pored svake osobe i dotiče je svojim rukama. Pored Isusa nitko se neće osjećati kao još netko koga treba ozdraviti ili kao broj. Isusu je svaka osoba važna i zato sa puno ljubavi i strpljenja zastaje i ozdravlja.

Čitamo kako se Isus povlačio na samotno mjesto i tamo molio. Vrijeme molitve u osami nije propuštao i zanemarivao, bilo mu je važno biti u molitvi sa svojim Ocem. Kako je i nama važna ova Isusova ranojutarnja odluka da bude u molitvi. I mi želimo djelovati, pomagati, obavljati svoje dužnosti, ali bez molitve one nemaju Božjeg blagoslova. Jutro je vrijeme kad smo svježi, kad možemo dobro vidjeti sebe, zaroniti dublje u svoju dušu i tu se susresti s Ocem Nebeskim.

Isus se ne da zarobiti ljudskim očekivanjima, on želi biti svugdje prisutan, on želi da dar Božjega Kraljevstva dođe do što više duša. Dozovimo Isusa ovoga jutra u svoju dušu i krenimo zajedno u novi dan.