SVAKODNEVNO U 7:30 Koliko smo spremni na žrtvu za dobro Crkve?

ČITANJA:

Post 32,23-33;

Ps 17,1-3.6-8b.15;

Mt 9,32-38

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Gle, doniješe Isusu njemaka opsjednuta. Pošto Isus izagna đavla, progovori njemak. Mnoštvo se čudom čudilo i govorilo: »Nikada se takvo što ne vidje u Izraelu!« A farizeji govorahu: »Po poglavici đavolskome izgoni đavle.«

I obilazio je Isus sve gradove i sela učeći po njihovim sinagogama i propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć.

Vidjevši mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima: »Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.«

Riječ Gospodnja.

Riječ Božju tumači fra Valentino Radaš:

Poštovani slušatelji Hrvatskog katoličkog radija, u evanđeoskom izvještaju koji smo netom čuli snažno odjekuje Isusov poziv: „Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.“ Isus nas poziva da molimo za nova svećenička i redovnička zvanja u Crkvi. To nije Isusov poziv u smislu izbora na koji možemo slobodno odgovoriti ili ne odgovoriti nego je to poziv koji nas obvezuje. To je zapravo Isusova zapovijed koju smo, čini mi se, zaboravili ili je ne shvaćamo ozbiljno. Isusov poziv je u imperativu kaže: Molite!

Na Božjoj njivi uvijek nedostaje radnika, žetve je uvijek mnogo, a radnika malo. Zato nas Isus poziva da uvijek molimo gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju. Danas je velika kriza duhovnih zvanja osobito u Europi. A znamo da je Europa u velikoj duhovnoj krizi. Duhovnih zvanja nedostaje tamo gdje nedostaje molitve. Bog od nas traži da izmolimo nova duhovna zvanja upravo tamo gdje živimo, prije svega u našim obiteljima i u našim župama. Ako jedna obitelj ne moli zajedno kako možemo očekivati da će iz te obitelji biti duhovnih zvanja? Ima ljudi koji se žale da nema duhovnih zvanja, a nisu spremni moliti za duhovna zvanja iz svojih obitelji. Misle ovako: „daj Bože duhovnih zvanja, ali zaobiđi moju obitelj.“ Pogrešno misli onaj tko smatra da je duhovno zvanje gubitak za roditelje ili obitelj. Naprotiv, duhovno zvanje je veliki blagoslov za roditelje i obitelj. Možemo se zapitati koliko smo spremni žrtvovati se za Božju slavu i za dobrobit Crkve?

Novo duhovno zvanje ne pojavljuje se preko noći. Za njega treba puno molitve i žrtve. Primjerice u župi u kojoj sam odrastao uskoro će biti Mlada misa nakon 11 godina. U nekim župama nema novih duhovnih zvanja po nekoliko stoljeća, a u nekim ih nikada nije ni bilo. Nije teško započeti moliti za nova duhovna zvanja, ali izgleda da je teško ustrajati u toj molitvi. 10-ak godina prije nego što sam osjetio svećenički poziv, jedan fratar je rekao jednoj osobi da moli za mene da me Bog pozove u svećenike. Ta osoba je pristala na taj poticaj te je počela moliti na tu nakanu. Kad sam postao fratar rekla mi je otprilike ovako: „molila sam na nakanu da postaneš svećenik, ali nakon nekog vremena prestala sam moliti. Nisam vjerovala da ćeš biti svećenik.“

Znam da su još neke osobe molile za mene da postanem svećenik i vjerujem da su ustrajale u molitvama na tu nakanu. Vjerujem da su upravo one svojim ustrajnim molitvama izmolile novo duhovno zvanje i da ga i dalje podupiru svojim molitvama. Naša zadaća je da ustrajno molimo za nova duhovna zvanja, a Bog, gospodar žetve odabire i poziva one koje hoće. Bog odabranima i pozvanima dotiče i mijenja srca. Ispunja ih svojom ljubavlju i poziva ih, ne na uspjeh, nego na vjernost. Budimo ustrajni molitelji za nove svećenike, redovnike i redovnice u Crvi kako bi Bog preko njih nastavio izvršavati svoje djelo spasenja u ovome svijetu. Poštovani slušatelju, Bog treba tvoja savijena koljena, sklopljene ruke i srce puno vjere jer žetva je velika, a radnika malo.