SVAKODNEVO U 7:30 Umnažanje kruha – dar ljubavi Božje

ČITANJA:

1 Iv 4,7-10

Ps 72

Mk 6, 34-44

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Vidje Isus silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati mnogočemu. A u kasni već sat pristupe mu učenici pa mu reknu: »Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi što za jelo.«

No on im odgovori: »Podajte im vi jesti.« Kažu mu: »Da pođemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?« A on će im: »Koliko kruhova imate? Idite i vidite!« Pošto izvidješe, kažu: »Pet, i dvije ribe.« I zapovijedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi. I pružiše se po sto i po pedeset na svaku lijehu.

On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda u nebo, izreče blagoslov pa razlomi kruhove i davaše učenicima da posluže ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima. I jeli su svi i nasitili se. I od ulomaka nakupiše dvanaest punih košara, a od riba. A jelo je pet tisuća muškaraca.

Riječ Božju tumači vlč. Josip Vidović:

Dragi slušatelji, Hvaljen Isus i Marija! U današnjem evanđelju Isus čudesno u pustom kraju hrani preko pet tisuća ljudi s pet kruha i dvije ribe. Jedna od najljepših slika u Svetom pismu koja nam pokazuje tko je Isus Krist. On ne ostavlja čovjeka gladna na putu, on se sažalio nad narodom koji je kao ovce bez pastira u predvečerje na koncu dana. Isus je uvijek blizu onima koji pate također i onima koji ga traže. Isus dijeli sudbinu sa svima nama, zato se i utjelovio da bude s nama jednak. On među nama dijeli našu sudbinu. Isus je novi Mojsije koji daje svome narodu u pustom kraju manu isprošenu od Boga, Isus je novi Mojsije koji u pustinji najavljuje novu manu – samoga sebe, tu vidimo najavu onoga što mi danas imamo svakoga dana, svake nedjelje samoga Isusa u sakramentu euharistije. On daje hranu i naviješta kraljevstvo Božje koje je tu. On je ljubav Božja među njima.

Jedan od znakova Božje ljubavi prema nama je čudesno umnožavanje kruha. Tu je čudo znak ljubavi Božje koju nam Bog nudi i daje u Isusu Kristu, a Isus time najavljuje da će po vazmenom otajstvu daje samoga sebe. Nemojmo zaboraviti da se ovaj isti kruh Ljubavi i Života daje i nudi u svakoj svetoj misi. Isus zna dobro koliko je težak naš životni put. Zato nam se daje za hranu i piće da ga i mi možemo svakoga dana slijediti i bez obzira na sve teškoće života uvijek po blagovanju njega nastaviti svoj put slijedeći ga. Isus zapovijeda svojim učenicima. Dajte im vi jesti. To isto Isus govori i nama danas, jer i danas ima mnoštvo gladnih i žednih.

Poslanje crkve i danas je isti kao i toga dana u pustome kraju. Moramo se odvažiti dati gladnima i žednima kruha s pouzdanjem da ćemo i mi poput Isusa nahraniti silno mnoštvo. Zato se preispitajmo, jesmo li u ovom Božićnom vremenu bili samo pasivni gledatelji onih koji su bili i ostali gladni i žedni kraj izobilja blagdanskih stolova ili smo se odvažili kršćanskim djelom milosrđa tj. Caritasom djelovali da gladnoga nahranimo, žednoga napojimo… te tako tjelesnim djelima milosrđa otklonili s Kristovom pomoću približili kraljevstvo Božje ovom vremenu i svijetu u kojemu živimo. Jer, sami smo gladni Boga. Ali, njime nahranjeni, moramo hodati ulicama i trgovima naše svakodnevice i želimo samo jedno: biti kruh i za one koji žive siti u radosti i nadi, ali još više za one koji gladuju u žalosti i tjeskobi. Ostatak hrane od umnoženih kruhova i riba kako nam završava današnje evanđelje navodi se da ostaje kod učenika kao hrana kojom će kasnije hraniti gladne. Za razliku od mane, kruh kojim Isus hrani ne propada i vodi u život vječni te smo i mi dužni napunjene košare Božje djelotvorne ljubavi i nositi svima koji Isusa i danas traže. Molimo stoga Gospodina Isusa Krista kruha života da nas okrijepi u svakoj euharistiji da nam podari svoju ljubav kako bismo i mi jedni drugima mogli biti dobri kao kruh. Amen!