SVAKODNEVNO U 7:30 S vjerom slušajmo Božju riječ

ČITANJA:

Iz 7,10-14;

Ps 24 1-2.3-4ab,5-6;

Lk 1,26-38

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabrijela u galilejski grad imenom Nazaret k Djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a Djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!«

Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče:

»Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«

Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!« Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje. Riječ Gospodnja

Riječ Božju tumači s. Augustina Barišić:

Poštovani slušatelji Hrvatskog katoličkog Radija, srdačno vas pozdravljam. Hvaljen Isus i Marija!

U duhu današnjeg evanđelja, promatrat ćemo svu situaciju koja se zbiva oko Marije.

Anđeo Gabrijel dolazi k Mariji i kaže: „Zdravo, milosti puna!“ Marija je zbunjena. Ne razumije, što znači takav pozdrav? Što bi moglo značiti ono „milosti puna“? Mariji se puno toga dogodilo u jednom trenutku, u susretu s anđelom. I k tomu, anđeo joj kaže: „Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga.“

Zar ne? I mi čitajući sv. Pismo, tu riječ često čujemo, kada Bog nekoga na nešto poziva, poručuje i nama, ne boj se!

Marija je svjesna da po svojoj snazi nije dorasla za uzvišeni Božji poziv. Međutim, vjerovala je, ako ju Bog poziva, onda daje i snage. Bila je spremna prihvatiti Božju ponudu da postane majkom Sina Božjega. Paradoksalno, ali je istinito. Stvorenje je na svijet donijelo Boga. Bog se toliko ponizio, da se utjelovio u utrobi svoga stvorenja. Međutim, ako dublje analiziramo svu situaciju, zaključimo kako je Bog u Marijinoj situaciji mislio i na sve nas. Marija nam je dana kao uzor vršenja Božje volje. Nije samo slijepo slušala, željela je razumjeti kako će se nešto dogoditi. Nije mogla „dokučiti“ što je sve očekuje, ali je prihvatila jer je znala da je Bog uz nju. Marija, ponizna službenica Gospodnja, razumna žena, željela je znati što se to događa i kako će se to dogoditi? Marija, razumna žena. Ona pita. Međutim, nameće se pitanje, jesam li i ja i koliko sam ja razumna u situacijama za koje nisam spremna? Bog je i nama dao razum kako bismo ga koristili, kako bismo osnažili našu vjeru jer Bog nije nerazuman. Često nam je neshvatljivo koji je naš put, ali imamo pravo tražiti i pitati i nakon toga u vjeri prihvatiti. Vjera i razum idu zajedno.

I na kraju, molimo da i nama Marija bude uzor, nasljedujmo je i tražimo njezin zagovor, ali nikada izvan Crkve. Sv. Augustin će reći kako je Marija sveta i blažena, ali nije veća od Crkve. Marija nam sama poručuje kako trebamo slušati Krista a Isus kaže kako svi možemo biti Njegova majka ako vršimo volju Očevu. Stoga molimo njezin zagovor kako bismo se pripremili za Božić. Pred tajnom smo Božjeg ulaska u naše živote, naše domove, u naše odnose i društva. Valja nam zacijelo s većom skromnošću, sabranije, i s dosljednijom razumnom vjerom slušati Božju riječ i pozivati i sebe i druge da se bude kao Marija. Za početak važno je uvažiti: Ne može ni Marija ni itko umjesto nas susresti Boga u Isusu iz Nazareta. Vjera je samostalni, slobodni odgovor u povjerenju i ljubavi. Tako neka bude!