SVAKODNEVNO U 7:30 Izbjegavati grešne prilike i slijediti Isusa

ČITANJA:

Jak 5,1-6;

Ps 49,14-20;

Mk 9,41-50

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.« »Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more.«

»Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život, nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u život, nego s obje noge biti bačen u pakao. I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje, nego s oba oka biti bačen u pakao, gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi.

Uistinu, ognjem će svaki od njih biti posoljen. Dobra je sol. Ali ako sol postane neslana, čime ćete nju začiniti? Imajte sol u sebi, a mir među sobom!«

Riječ Božju tumači vlč. Krešimir Cervelin:

Današnje Isusove riječi možda će za neke zvučati kao preoštre i preteške, no moramo biti svjesni da će na kraju vremena to doista tako i biti. Zasigurno svatko od nas ima svoje mane i nedostatke, a možda čak i grijehe u koje često pada. Upravo su to ona mjesta u našoj duši gdje nas Zli neprestance vreba. On želi da posrnemo i padnemo. U potpunosti nas za vječnost želi odvojiti od Ljubavi Božje. Koliko smo samo puta ušli u ispovjedaonicu, ispovjedili grijeh i iskreno se pokajali, no čim smo završili taj razgovor s Gospodinom koji nam je oprostio sve kao da smo zaboravili obećanje koje smo dali. Obećanje da ćemo se truditi i boriti s napastima koje nas snađu i da nećemo dopustiti đavlu da nas ponovno uhvati u istu zamku. I tako upadajući iznova i iznova u laž koju nam predstavlja Sotona postajemo slijepi za ono što činimo i možemo mnoge, a posebno one najmanje, sablazniti jer se nazivamo Kristovim učenicima.

Ipak, slušajući današnje evanđelje možemo čuti Isusa koji nam daje jasan savjet kako da to izbjegnemo. On svojim učenicima govori o sakaćenju onoga na tijelu što sablažnjava naše bližnje, ali i nas same. Želi nas potaknuti da režemo sve ono što nije dobro u našemu životu, da se odlučno borimo protiv grijeha i pokušamo mu se uz Gospodinovu pomoć oduprijeti. Naravno, to ne znači da ćemo odmah uspjeti odbaciti sve ono loše. Ne znači da nikad više nećemo ponovno pogriješiti, ali znači da se trebamo truditi oko toga. Trebamo izbjegavati grešne prilike i slijediti Isusa, a ako ipak padnemo da je Bog onaj kojemu se u tome trenutku trebamo obratiti. On će nas tada podići i dati nam novu priliku jer želi da uvijek kako na zemlji tako i jednoga dana u vječnosti budemo jedno s Njim.

Zapamtimo kako nas poziva da činimo djela ljubavi i milosrđa svakome čovjeku kojega susretnemo i činimo to poradi Njega i njegove ljubavi prema nama zavrijedit ćemo plaću na nebesima – u vječnosti, a koliko je ona velika i preobilna svojim umom ne možemo ni zamisliti. Da je takva znamo jer nam je daje Bog koji je sama Ljubav.