SVAKODNEVNO U 7:30 Zaručnik svega svijeta

ČITANJA:

Iz 58,1-9a;

Ps 51,3-6.18-19;

Mt 9,14-15

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Pristupe Isusu Ivanovi učenici govoreći: »Zašto mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste«. Nato im Isus reče: »Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!«

Riječ Božju tumači fra Mislav Lukačević:

Dragi slušatelji Hrvatskoga katoličkoga radija, mir vam i dobro. Danas u evanđelju imamo susret, možemo to tako reći „pozitivaca“. Zašto pozitivaca? Isusu velikim dijelom prilaze njegovi prijatelji, farizeji, herodovci, saduceji, koji ga stalno hvataju u zamku da ga nekako optuže. Sada mu dolazi netko normalan, učenici od Ivana Krstitelja. Sjetimo se da su Ivan i Andrija bili isto Ivanovi učenici, tako da su ovi normalni i pobožni.

Dolaze ne da ga uhvate u zamku, da ga optuže, da se svađaju i traže svoje pravo, nego dolaze s jednostavnim pitanjem koje ih muči: Zašto mi koji smo učenici Ivanovi, koji smo slušali njega, živjeli s njime postimo, a tvoji učenici ne poste?

Bitno je pogledati što prethodi ovome pitanju. Prethodi Matejev poziv (Mateja carinika), i gozba ili neki ručak s carinicima i mnogim grešnicima. U pitanju je ponedjeljak ili četvrtak kada su si sami uzeli da poste i sada vide Isusa da to ne radi. To su vidjeli farizeji ali i Ivanovi učenici koji su živjeli strog život, tj. u strogoj pokori. I sada kada vide sve novo kod Isusa, njegov stav prema grešnicima i ostalo, zbunjeni su. Zato vjerujem da ovo pitanje nije bilo u zloj namjeri, ali kasnije se pretvorilo u jedan oblik zavisti prema Isusu i učenicima.

Ivanovi učenici su čuli iste riječi za Isusa od Ivana kao i oni koji su pošli za njime, tj. čuli su svjedočanstvo Ivanovo, ovo je Jaganjac, ovo je Sin ljubljeni ovo je onaj kojemu nisam dostojan odriješiti sandale itd. i opet nisu posustali u svojoj slici religije.

Ne bi se bavio temom posta jer ne bi stalo u ovu emisiju, radije bi pogledao Isusov odgovor Ivanovim učenicima koji nemaju pakosti ali ulaze u zavist. Isus daje pitanje koje u sebi sadrži odgovor. „Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik?“ Pitanje je retoričko, a odgovor naravno da ne. Nitko od nas nije bio na svadbi da je bila poput pokopa. Tako da odgovora na ono što je Ivan rekao o njemu i ono što su sami čuli. On je zaručnik, on koji stoji pred njima jest onaj koji ispunja stara proroštva i čitanja. „Zaručit ću te sebi dovijeka“ „Evo zaručnika iziđite mu“. Isus ispunja sve što je Pismo govorilo o njemu, i zato dok je On kao Mesija, kao Gospodin prisutan nema posta. Slično i mi radimo, kada je nedjelja ili svetkovina nema i ne može biti posta. Premda smo u korizmi i u većini naših crkava se moli križni put nedjeljom, iz pastoralnih razloga, ne bi trebalo biti križnoga puta jer je „zaručnik s nama“.

No, još je bitno primijetiti da kada Isus sebe zove zaručnikom, čiji je on zaručnik? Židovi su imali svatove sedam dana i nije bilo posta, i ako bi padao neki veliki pokornički dan, svatovi nisu postili. Dakle, čiji je Isus zaručnik? Ne samo apostola, ili svoje družine, onih koji ga slijede, nego svega naroda. Nema stvarnih svatova, nego on svatove, svadbu premješta na čitav svijet. Ovo nisu riječi ludoga čovjeka, ili careva koji su se prozivali Božanstvima, ne, Isus sebe proziva zaručnikom svega svijeta.

Braćo i sestre, shvatimo da mi imamo zaručnika, da nismo sami, i budimo oprezni kako sudimo jedni druge. Mir vam i dobro.