SVAKODNEVNO U 7:30 Ostanimo povezani s Bogom koji u nama stanuje

ČITANJA:

1Iv 2,12-17;

Ps 96,7-10;

Lk 2,36-40

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu.

Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu. Kad obaviše sve prema Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila u njemu.

Riječ Božju tumači o. Zlatko Pletikosić:

Nedavno sam pročitao i ovo: „Ima lijepih ljudi koji nisu dobri, ali nisam sreo dobrih koji nisu lijepi.“ Vjerujem da imate iskustvo ljudi koji su ljudski gledano ružni, iz bilo kog razloga, a jako su nam dragi. Imate vjerojatno iskustvo da vam je neka stara osoba bila puno draža, a samim time i lijepa, za razliku od nekog mlađeg. U čemu se sastojala ljepota starice Ane? „Nije ostavljala hrama.“ Dragi moji, ne radi se tu o potrebi fizičkog ne napuštanja hrama. Makar ima i tome sličnih.

Sjećam se jedne bake koja je nakon jutarnje mise, sagnula se i u klupi pojela koji zalog kruha i popila malo vode, te ostajala u crkvi do podne, dok crkvu ni bi zaključali. Ali ne mora se nužno biti u građevini hrama – crkve. Starica Ana dočekala je i prepoznala dijete jer ga je čekala, jer ga je čekajući i nadajući mu se, ljubila ga! Jer je hvalila Boga! Ostanimo i mi povezani s Bogom koji stanuje u hramu čovjekovoga tijela, a neka Bog učini da ga uvijek iznova kao prisutnog u nutrinama ljudi otkrivamo, primamo ga i radujemo mu se. A on je taj koji nas je prvi ljubio, i nikada nije prestao.