SVAKODNEVNO U 7:30 Svrni i danas svoj pogled na nas...

ČITANJA:

1 Iv 3,7-10

Ps 98

Iv 1,35-42

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika. Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: »Evo Jaganjca Božjega!« Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom. Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: »Što tražite?« Oni mu rekoše: »Rabbi« — što znači: »Učitelju — gdje stanuješ?« Reče im: »Dođite i vidjet ćete.« Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura.

Jedan od one dvojice, koji su čuvši Ivana pošli za Isusom, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađe svoga brata Šimuna i reče mu: »Našli smo Mesiju!« što znači »Krist — Pomazanik.« Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: »Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!« — što znači »Petar — Stijena.«

Riječ Božju tumači vlč. Stjepan Matezović:

Blagoslov je imati u životu vrijedne Božje osobe koje nas uvijek nekako, na onaj, što bismo rekli, svoj način upućuju na Isusa, pokazuju nam Ga i svjedoče za Njega. Nerijetko nas upravo riječi, malene ili velike geste takvih ljudi uvijek iznova potiču na rast u vjeri, promjeni vlastita života, konačno, odvažnosti ostaviti sve i poći za Isusom. Blagoslov su osobe u našem životu koje nas upućuju na snažniji i odvažniji hod za Isusom.

Svaki od nas vjernika u jednom životnom trenutku pošao je za Isusom. Svatko na svoj način, svatko s različitim očekivanjima, predanjem, zanosom. Onaj koji za Njim pođe ne ostaje od Isusa neprimijećen nego se susreće s duboko egzistencijalnim pitanjem: „Što tražite?“ To naizgled jednostavno pitanje otkriva nam svu dubinu naše vjernosti i našeg hoda za Isusom jer u sebi nosi susret s pitanjem o motivaciji naše vjere. Što ja kao vjernik tražim dok Isus korača ispred mene, a ja idem za Njim? Što ja od Njega očekujem kao svojeg Gospodina, Učitelja? Sveti susret budućih apostola i Isusa stavlja na ispit moju vlastitu motivaciju zbog koje koračam za Isusom, štoviše, zajedno s Njime.

Vjerovati znači doći k Njemu, biti s Njime te vidjeti gdje i kako On stanuje. Vjerovati i odlučiti se svakodnevno poći za Isusom znači ne umoriti se uvijek iznova doći na mjesta naše životne stvarnosti gdje Ga se može susresti, gdje se može vidjeti kako On sam živi. Tolika su mjesta tvoje i moje životne stvarnosti u kojima nas i danas Isus čeka da Mu dođemo, da Ga vidimo te da ostanemo kod Njega oduševljeni njegovim primjerom i načinom života: ljubavi, dobrote, milosrđa.

Od tolikih ćemo mjesta i danas pokušati pobjeći, unutar vlastita života, bolesti, nemoći, smrti, tuge i boli i nastojati izbjeći Isusovo pitanje: „Što tražite?“. Pred nama je danas i uvijeke Učitelj – Rabbi koji nas želi susresti upravo u tim našim vlastitim bjegovima, neriješenim obiteljskim situacijama, mučnim međuljudskim odnosima. U svemu tome naš Učitelj stanuje i poziva nas: „Dođite i vidjet ćete.“ Susret s Njim ohrabruje i budi u nama želju ostati s Njime. Naše istinsko traženje susreta s Isusom otvara nam nutarnje oči duše gdje postajemo sposobni shvatiti da smo našli Mesiju, Pomazanika, Spasitelja našeg života.

Život s Isusom daruje milost njegovog trajnog pogleda na svakog od nas. Božanski je to pogled čija prisutnost od nas čini ljude Stijene: odvažne, neslomljive, hrabre pred trajnim izazovima životnih stvarnosti od kojih smo možda i danas mislili pobjeći. Molimo Isusa, Učitelja da svrne svoj pogled na nas. Zahvalimo mu za Njegov trajni i vječni boravak među nama. Ohrabrimo se susresti ga u braći i sestrama i prepoznati kao Učitelja, kao Jaganjca Božjeg koji pročišćava svaku našu želju i čežnju. Tražimo i danas Mesiju.

Pokaži nam Gospodine putove svoje i ravnim stazama nas povedi.