SVAKODNEVNO U 7:30 Svima je potrebno ozdravljenje

ČITANJA:

Sef 3,14-15;

Ps 145,2-11;

Lk 17,11-19

Tekst evanđelja:

Dok je Isus putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: »Isuse, Učitelju, smiluj nam se!« Kad ih Isus ugleda, reče im: »Idite, pokažite se svećenicima!« I dok su išli, očistiše se. Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: »Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?« A njemu reče: »Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!«

Riječ Božju tumači vlč. Mijo Posavec:

Evanđelje ozdravljenja desetorice gubavaca događaj je pun simbolike i u sebi sadrži poruke koje su puno važnije od čudesnog ozdravljanje i zahvalnosti jednog, odnosno nezahvalnosti devetorice ozdravljenih. Da bismo razumjeli te poruke važno je osvijestiti status koji su imali gubavci u Isusovo vrijeme, a tada ih se izjednačavalo s mrtvacima te tako prema njima odnosilo.

Dapače i gore, jer bi mrtvace pokapali. I to je bilo i jest jedno od djela tjelesnih milosrđa. A njih bi se samo protjeralo, bez ikakve obveze i dužnosti prema njima. Jedina obveza i za jedne i za druge je bila međusobno se izbjegavati. Guba je na religioznom području bila sinonim za grijeh. Tom pošasti su, prema općem uvjerenju, bili pogođeni oni koji su se ogriješili nekim od grijeha zavisti, oholosti, ubojstva ili krivokletstva. Gubavci zbog ovoga nisu smjeli ući u hram. Bilo im je tako zabranjeno slušati Božju riječ i o njoj razmišljati, a i moliti. To im je, vjerojatno, bilo najteže. To je ona situacija kad ti se čini da te nisu odbacili samo ljudi, nego da te i sam Bog odbacio. Ima li za jednog vjernika išta gore od toga, izgubiti i tu utjehu, Božju utjehu, koja često ostaje posljednja koju imamo?

Vodimo li računa o tome da je guba u današnjem evanđeoskom ulomku sinonim za grijeh, ovim nam se želi poslati jasna poruka da nisu gubavci, odnosno grešnici, samo neki, nego da smo svi gubavci, odnosno grešnici. Svi smo sagriješili i svima nam treba ozdravljenje. A Bog, koji nam se objavio u Isusu Kristu, je onaj koji nas može ozdraviti. Potrebno je samo da se i mi prepoznamo među onom desetoricom i u njima i s njima mu uputiti svoj krik da nam se smiluje. Simbolična je i činjenica zajedništva koja se nadovezuje na simboliku broja. Devetorica gubavaca su bili Židovi i jedan je bio Samarijanac. Dok su bili zdravi, odnosno mislili da su pravedni, nisu mogli biti zajedno. Zdravlje, odnosno to što su mislili da su dobri, ih je dijelilo. Mrzili su se. Naravno, riječ je o umišljenoj pravednosti farizeja. Sada su bolesni. Gubavi. Odbačeni. I sad mogu biti zajedno.

Bolest, odnosno grešnost, ujedinjuje. Naravno riječ je o raskajanoj grešnosti pokajnika. Zdravima je važno tko je tko. Bolesnima to nije više važno. Njih ne zanima tko je Židov, a tko Samarijanac. Oni znaju da se s izazovima s kojima se suočavaju u svom stanju mogu suočiti samo zajedno i da im jedino Gospodin može pomoći. Oni su, kako vidimo i iz zamolbe upućene Isusu koja je zamolba u množini, zato solidarni s drugima koji su u istoj situaciji kao i oni. Ovim se, uz osudu svake isključivosti s bilo kojeg naslova, osobito svake isključivosti unutar kršćanskih zajednica, želi istaknuti i potreba uključenost u zajednicu, odnosno Crkvu. I solidarnost onih koji su u Crkvi s drugima, u Crkvi i u svijetu koji je poslanje Crkve. Ne možemo i ne smijemo reći da nas se drugi ne tiču. Ne možemo i ne smijemo biti fokusirani samo na sebe i svoje spasenje. Bog želi sve spasiti. I mi trebamo moliti za spasenje svih.

Treba spomenuti i simboličnu znakovitost činjenice da se ozdravljenje gubavaca nije dogodilo u jednom trenutku, nego da se dogodilo na putu što je utješna misao. Mi bismo željeli sve i odmah. Ali to nije moguće. Put svetosti je strm put za Isusom u njegovom uspinjanju prema Jeruzalemu gdje ga čeka križ, muka i smrt. Tek nakon toga se može dogoditi uskrsnuće. Tako je i s nama. Oslobođenje od grijeha i njegovih posljedica nije nešto što se događa u hipu. To je nešto što, uz Božju pomoć i milost, od nas zahtjeva, uz padove i ponovna ustajanja, cjeloživotni rad na sebi. Naš život je putovanje prema svetosti. Onaj tko to putovanje bude provodio poslušan Kristu i njegovoj riječi, s vremenom će postići ono čemu teži. Potrebno je samo biti strpljiv. I ne odustajati.