SVAKODNEVNO U 7:30 Gospodin čuje svaki vapaj

ČITANJA:

Mudr 6,1-11;

Ps 82,3-4.6-7;

Lk 17,11-19

Tekst evanđelja:

Dok je Isus putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: »Isuse, učitelju, smiluj nam se!« Kad ih Isus ugleda, reče im: »Idite, pokažite se svećenicima!« I dok su išli, očistiše se. Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: »Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?« A njemu reče: »Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!«

Riječ Božju tumači fra Fran Ćorić:

Dragi prijatelj, Gospodin vam dao mir!

Kako je lako svratiti Isusovu pozornost na sebe. Odnosno kako je lako shvatiti da je Isus cijelo vrijeme gledao na mene. Čak i u trenucima kada sam bio potpuno udaljen od njega i od bilo koje civilizacije, vidim da njemu fizička udaljenost ne znači ništa naspram onog poziva i vapaja kojeg upućujem njemu da bi postao prisutan po tko zna koji put u mom životu. I važno je znati to da Gospodin čuje moj vapaj i fokusira se na njega te ja sada očito postajem predmet njegovog interesa. Ponovno kao i u početku današnjeg razmatranja, uočavam da je taj fokus bio cijelo vrijeme na meni, nego sam ja bio taj koji je bio dalek i isključen od nekog normalnog društva. I važno je znati to da me moj put čisti. Dok god slušam taj Gospodnji glas koji mi govori da idem naprijed, očito je da ostavljam tu svoju gubu iza mene te nešto novo nužno sa sobom nosi svježe sadržaje.

I čišćenje je uvijek bio proces, ne slučaj koji se događao preko noći. Tko zna koliko su morali putovati do obližnjeg svećenika da mu se pokažu, no sami hod do njega je činio svoje. U isto vrijeme, tko zna koliko će vremena proći dok i mi ne budemo potpuno čisti od naše gube koja nas opterećuje o određenom trenutku? Međutim, u tom trenutku to zaita nije važno i nije važno hoću li se cijeli i očistiti od nečega dok dođe trenutak kojim ću biti zadovoljan, nego je važan taj proces odnosa gdje me moja guba i cijeli postupak čišćenja podsjeća na Gospodina koji je potvrdno odgovorio na moju želju da budem čist te kako je lijepo da Isus gleda na hod i da u njemu prepoznajem njega koji nije ostvario spasenje svijeta pucketanjem prsta nego hodočašćem do kalvarije.