SVAKODNEVNO U 7:30 Hram izgrađen od kamena simbol je žive Crkve

ČITANJA:

Ez 47,1-2.8-9.12 (ili: 1Kor 3,9c-11.16-17);

Ps 46,2-3.5-6.8-9;

Iv 2,13-22

Tekst evanđelja:

Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užetâ te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku!« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj.

Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.

Riječ Božju tumači o. Danijel Hranilović:

U današnjem evanđelju, koje je prigodno izabrano za današnji dan, pratimo Isusa na njegovu putu prema Jeruzalemu. U središte promišljanja stavlja nam se značenje hrama. Značenje Jeruzalema i hrama, kao duhovnog žarišta, posebice je dolazilo do izražaja tri puta godišnje u vrijeme velikih svetkovina: Pashe, Pedesetnice i Blagdana sjenica. Blagdan posvete hrama je nazvan i blagdan “svjetlosti” zbog svijećnjaka sa sedam krakova koji je, uvijek upaljen, simbolizirao prisutnost Boga, koji sve vidi i koji je svjetlo svijeta, usred naroda. U tom kontekstu spominjemo se današnjeg blagdana, Posvete Lateranske bazilike, jedne od četiri najveće bazilike u Rimu. Na njezinom pročelju stoji natpis: „Majka i glava svih crkava u gradu Rimu i na čitavoj kugli zemaljskoj.“ Gradnjom ove bazilike, na mjestu na kojem se nalazila palača obitelji Laterani, kršćanima je potvrđena sloboda koju su zadobili milanskim ediktom. Ona je stolna crkva, crkveno sjedište rimskih biskupa, papa. Kao takva, Majka svih crkava, ima značajnu ulogu u životu vjernika katolika. I kao što je jeruzalemski hram bio središte življenja pobožnih Židova, nekako tako bi i Lateranska bazilika trebala biti mjesto koje sve nas podsjeća da kršćani, ma gdje god bili, čine jednu živu Crkvu kojoj je glava Isus, utjelovljena Božja Riječ, Presveti naš Otkupitelj u kojem jedino možemo pronalaziti živi izvor nade u vječni život.

Nedjeljom, blagdanima, a i u tjednu, okupljamo u crkvi, građevini. I to nam je potrebno. Treba nam mjesto gdje ćemo se sastajati, gdje ćemo zajedno slaviti otajstva naše vjere. Ljepota građevina koje su izgrađene da bi se u njima slavilo Božje ime potiče i nas, slabe i grešne, da se obratimo i izgradimo zajedništvo, stvarnost po kojoj se možemo intimno sjediniti s Najsvetijim – Isusom. Čitanja koja Crkva pred nas stavlja na ovaj blagdan podsjećaju nas na veliku istinu: hram izgrađen od kamena simbol je žive Crkve, kršćanske zajednice, koju su apostoli Petar i Pavao, prema onome što su zapisali u svojim poslanicama, već tada shvaćali kao duhovnu utvrdu koju je sam Bog izgradio od živoga kamena – kršćana – na temelju zaglavnog kamena, Isusa Krista. U njemu je sva građevina povezana i raste u hram svet u Gospodinu. U njemu ste i vi ugrađeni u prebivalište Božje u Duhu.

Mi smo Crkva! Crkva je zajednica vjernika; zajednica onih koji se okupljaju, koji ispovijedaju svoju vjeru u Isusa Krista i trude se živjeti po toj vjeri. Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama! Čuvajmo svoj unutarnji hram, kako bi ostao i postao svet na slavu Bogu. Amen.