SVAKODNEVNO U 7:30 Kako se postavljam pred pitanjem Isusova navještaja smrti?

ČITANJA:

od dana: Pnz 10,12-22;

Ps 147,12-15.19-20;

Mt 17,22-27

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad su se jednoć učenici okupili oko Isusa u Galileji, reče im Isus: »Sin Čovječji ima biti predan ljudima u ruke i ubit će ga, ali on će treći dan uskrsnuti.« I ožalostiše se silno.

Kad stigoše u Kafarnaum, pristupe Petru oni što ubiru dvodrahme pa mu rekoše: »Učitelj vaš ne plaća dvodrahme?« »Plaća«, odgovori. A kad on uđe u kuću, pretekne ga Isus: »Što ti se čini, Šimune? Kraljevi zemaljski od koga ubiru carinu ili porez? Od svojih sinova ili od tuđih?« Kad on odgovori: »Od tuđih!«, reče mu Isus: »Sinovi su, dakle, oslobođeni. Ali da ih ne sablaznimo, pođi k moru, baci udicu i prvu ribu koja naiđe uzmi, otvori joj usta l naći ćeš stater. Uzmi ga pa im ga podaj za me i za se.«

Riječ Božju tumači mons. Leonard Markač:

Kad treba nekome, iz iskustva znamo, prenijeti neku neugodnu vijest, svi se odmičemo i želimo da to učini netko drugi. Naprotiv, trebamo li prenijeti dobru vijest, svi se takmičimo da budemo prvi. Ni našem Božanskom Učitelju nije bilo svejedno kad je svoje učenike morao upoznati navještajem svoje smrti kojoj malo po malo ide u susret. Danas smo u pročitanom Evanđelju čuli drugi navještaj smrti i uskrsnuća Isusova. Prvi, kao da učenici nisu ni čuli. Ili nisu razumjeli ili nisu htjeli razumjeti. Premda su s Učiteljem već tri godine, oni ga još ne poznaju. Oni imaju svoje planove. Nisu se oni uzalud odrekli i svojih obitelji, prijatelja, svojih životnih zanimanja i pošli za Nazarećaninom. Oni potajno kuju svoje planove, planiraju prva mjesta u Učiteljevom kraljevstvu. Nakon prvog navještaja muke i smrti, Petar se u svojoj površnosti i naglosti gadno obrukao. Zaradio je oštri ukor svog Učitelja koji ga je nazvao Sotonom, jer mu je na pameti ljudsko, a ne Božje.

Znao je Isus da to neće ići lako. Kao Božanski pedagog, kako vidimo na početku 17. glave, trojicu svojih učenika, Petra, Jakova i Ivana, izveo je na visoku goru i pred njima se preobrazio. Da bi mogli podnijeti strahote koje su pred Njim, a kasnije i pred njima, pokazao im je svoje proslavljeno, Božje lice za koje se isplati podnijeti i najstrašnije muke.

Isus je nastavio svoj put prema Jeruzalemu, nije prestao poučavati i hrabriti učenike, no oni su i dalje ustrajali u svojim ljudskim razmišljanjima. Za njih je Isusov navještaj o muci i smrti, jednostavno neprihvatljiv. Groznu smrt Učiteljevu, neće shvatiti, a još manje prihvatiti ni u posljednjim časovima njihovog zajedništva na Posljednjoj večeri. Juda je kako znamo zadnje trenutke Isusova života iskoristio da ga unovči za nesretnih trideset srebrnjaka. Ni ostali se učenici, u noći kušnje nisu proslavili.

Možemo i moramo si postaviti pitanje. Kako se ja postavljam pred tim vječnim pitanjem Isusova navještaja smrti. Dok smo mladi i zdravi, to pitanje si rijetko ili nikako ne postavljamo. No, kada nas ili naše bližnje pohodi bolest ili smrt, onda reagiramo poput Petra: “Bože sačuvaj! Nama se takvo što ne smije dogoditi” Reče mi naša draga profesorica s. Iva uršulinka u Varaždinu koja je teško patila, nekoliko dana prije smrti: ” Znaš Leonarde, lako je propovijedati Krista kad smo zdravi. Ja ga sada propovijedam-raspetoga.”

Naviještajući svoju smrt, Isus nas želi ohrabriti i pomoći nam da shvatimo kako ćemo preko kušnje i smrti doći u nebeske stanove u kući očevoj. Sami to ne možemo, ali možemo s Isusom. Zato ga molimo da bude s nama kad klonemo pod teretom života. Neka nas podigne kad padnemo da bismo preko Njegove i naše Kalvarije postigli Njegovo obećanje. Amen.