NEDJELJOM U 16:30 Fra Mirko Mišković: „Biti Isusov“ – temeljna oznaka kršćanina

ČITANJA:

Dj 1,12-14;

Ps 27,1.4.7-8a;

1 Pt 4,13-16;

Iv 17,1-11a

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i progovori: »Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista. Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi.«

Riječ Božju tumači fra Mirko Mišković:

Danas smo često svjedoci rastakanja kršćanskih vrijednosti u društvu u kojemu živimo. Može se dobiti dojam kako postoji neka tendencija brisanja svega kršćanskoga ili, ako ne brisanja, onda makar nekoga prikrivanja, zatajivanja i ušutkavanja. S druge strane zacijelo dobivamo i dojam kako se i mi sami pomalo povlačimo „u obranu“, ostajemo zbunjeni pred tim suvremenim tendencijama i nesigurni u to tko smo mi sami i što nam je činiti. Prije ili poslije morat ćemo si postaviti pitanje – ili smo si ga već i postavili – koje je mjesto nas vjernika kršćana u svijetu, što je to ono što nas čini kršćanima i što je naša baština, što to mi posjedujemo, a da nas odvaja od svih drugih.

U svojoj tzv. velikosvećeničkoj molitvi, koju Isus izriče u noći svoga predanja, on odgovara i na pitanja koja smo si postavili. Isus, naime, zahvaljuje Ocu što mu je dao učenike koje je uzeo od svijeta. Identitet kršćanina jest, dakle, određen dvjema odrednicama: oni su Isusovi i oni su uzeti od svijeta.

„Biti Isusov“ temeljna je oznaka kršćanina; pa i samo nam ime – kršćanin – dolazi od Kristova imena. „Biti Isusov“ ipak je u stvarnosti vrlo teška odrednica. U okolnostima u kojima se Isusa želi predstaviti samo kao osobu iz daleke judejske prošlosti ili eventualno kao jednoga od mnogih učitelja i mudraca koji su hodali ovim svijetom, odrediti se kao Isusov i oblikovati svoj život po principima koje on daje, predstavlja pravi izazov. U suvremenoj teološkoj misli pojavila se ideja o tzv. bijelom mučeništvu. Za razliku od onih vremena – a toga još ima! – kada su kršćani svoje „biti Isusov“ svjedočili prolivenom krvlju, danas to svoje opredjeljenje mnoga naša braća i sestre moraju svjedočiti ne prolivanjem krvi, nego podnošenjem mnogih drugih trpljenja, restrikcija, tihih progona i javnoga sramoćenja. Kršćani trećega tisućljeća, odnosno mi, očito smo pozvani biti zajedničarima Isusovih patnja i na taj način.

Druga odrednica jest „biti uzet od ovoga svijeta“. Koliko god se nekada svijet činio kršćanskim, on nikada nije i ne može biti „kršćanska domovina“: on samo prostor našega prohoda prema jedinoj istinskoj domovini, a to je kraljevstvo Božje. Ne postoje i ne mogu postojati kršćanske države, kršćanski gospodarski ili politički sustavi; kršćanin može i mora doprinijeti da ti sustavi budu čim „kršćanskiji“ i humaniji, ali Božje kraljevstvo jest otajstvena vladavina koja nadilazi naše napore.

U svojoj velikosvećeničkoj molitvi Krist nam je naznačio onu najveću vrijednost kojoj treba težiti sav naš rad, sav naš prohod ovim svijetom, a to je vječni život. Vječni život jest, kaže Isus, upoznati Oca i onoga koga je poslao, to jest njega samoga, Isusa. Upoznati Oca i Sina, odnosno biti dionikom vječnoga života, znači ući duboko u zajedništvo Presvetoga Trojstva, zahvatiti u Božje otajstvo i cijelom svojom životnom stvarnošću – koliko god je nama ljudima to moguće – osloniti se na Boga u svome životu.

Naše „biti Isusov“ jednostavno znači da smo u molitvi sjedinjeni s Gospodinom i uronjeni u otajstvo spoznavanja Božje ljubavi te da smo svjesni kako smo u ovome svijetu samo na proputovanju prema jedinoj domovini na nebesima, odvažno svjedočeći našu najveću baštinu – život vječni. Amen.